Disklejmer:  u ovoj recenziji opisan je moj osobni doživljaj fotoaparata. Ukoliko želite konkretne testove i grafove, potražite ih na DPReview i drugim web stranicama.

U prvom trenutku kad sam ugledao aparat bio sam razočaran. Tijelo je vrlo maleno i nema info LCD ekran! Da bi provjerio postavke aparata moram pogledati kroz tražilo ili uključiti veliki ekran. No nakon upoznavanja sa aparatom pomirio sam se sa činjenicom da su današnji DSLR aparati niže klase očito orjentirani početnicima. Sve vrvi od “kreativnih” postavki koje aparat radi sam, a u moru opcija lako se izgubiti. S druge strane moram priznati da su DSLRovi napokon iskoristili svoje potencijale, a u malom Nikonu će svatko naći nego zgodno rješenje za sebe.

Kao prvo i osnovno, kvaliteta fotografija je odlična. Dinamički raspon je stvarno velik i oduševljavaju me prirodni highlightovi koji nemaju onaj tipični digitalni “skureni” štih. Matrix mjerenje odlično radi svoj posao i vidi se da je puno pažnje posvećeno tome da svijetli dijelovi budu prikazani prirodno.

Nikon je ubacio i odličnu HDR opciju za scene sa još većim rasponom svjetlina. Inače nisam fan HDR-a jer takve fotke najčešće ispadaju potpuno neprirodno, no ovdje je to jako dobro napravljeno. Također nisam fan pretjerane naknadne obrade i ne bi imao volje igrati se sa HDR fotografijom. Pri odabiru HDR opcije, aparat okine dvije uzastopne fotke i odmah ih spoji u jednu sa većim dinamičkim rasponom. Opcije korekcije se mogu mijenjati, pa je tako moguće odabrati do 3 EV razlike u ekspozicijama i način blendinga fotografija. Rezultat je uvijek vrlo prirodan i zaista pomaže. Naravno, poželjno je fotografirati sa stativa, ali stvar dobro funkcionira i iz ruke. Evo usporedbe snimljene u mom dnevnom boravku:

Digitalni šum je jako dobro kontroliran i fotografije su upotrebljive čak i na ISO 3200. Ovo je stvarno veliki napredak u odnosu na moj stari Canon 20D. Uopće se ne libim “nabiti” ISO na vrijednosti iznad 800 ASA. Evo jedan detalj u 100% veličini, ISO 3200:

Neke od “kreativnih” postavki nisu uopće loše, kao ona za “landscape” fotografije gdje se naglašava plava boja neba i povećava kontrast zelene. Gotovo da se može dobiti efekt polarizacijskog filtera:

 Aparat ima puno drugih opcija, pa bi ih bilo glupo sve nabrajati, a bome i pamtiti. Najbolje od svega je što Nikon ima u meniju poseban “tab” gdje su izlisane posljednje opcije koje ste koristili – izvrsna stvar za brzo pronalaženje nekih stvari koje češće koristite. Budući da nema malog info LCD ekrana, informacije o trenutnim postavkama se mogu vidjeti na velikom ekranu te se odmah mogu po potrebi promijeniti. Istina, fali poneka tipka za direktno mijenjanje neke postavke, no i ovako su sve pomjene relativno brzo dostupne. Inteligentno rješenje je što zadnja promijenjena postavka ostaje odabrana, pa se odmah prije okidanja nove fotografije može brzo promijeniti bez da svaki puta morate od početka “šetati” po opcijama.

Što se tiče astrofotografije, mislim da će i ovdje sve biti ok, budući da je šum dobro kontroliran, a prema nekim izvještajima, Nikon je popravio kvalitetu RAW (NEF) fajlova, pa se više ne dešava da tamne zvijezde budu “pojedene” i nije potrebno gasiti aparat nakon kraja ekspozicije kao što je to bilo na starim modelima. Tu je i odlična opcija za automatizaciju time-lapse (astro)fotografije. Nakon namještanja opcija aparat će sam nastaviti snimati zadano vrijeme/broj ekspozicija, bez potrebe za dodatnom intervencijom.

Na kraju moram priznati da mi je aparat sasvim ok i za sad mi se čini dovoljan za moje potrebe. Iako nisam fan kreativnih opcija i automatiziranih načina fotografiranja, nerado priznajem da sam našao par stvari koje će mi koristiti. Gledajući kako su se DSLRovi u zadnjih 10 godina razvijali nisam imao volje potrošiti previše novaca za tijelo koje će se za par godina prodavati u bescjenje. No sada ću barem moći do mile volje nafotkavati kćer bez da se grizem da nisam možda propustio neki nama važan trenutak :)

(c) Lomography.com

Maska je lukavo i kvalitetno napravljena. S donje strane maske je metalna pločica na koju se stavlja film. Zatim se na to stavlja gornja pločica, ona sa zakrivljenim držačem, koja pritišće i ravna film. Uz pomoć magneta savršeno nasjedaju jedno na drugo i film je izuzetno ravan. Bude puno ravniji nego sa maskom koju sam dobio sa skenerom, pa je ova maska odlično rješenje i za normalne filmove (tj. one koji nisu eksponirani preko rupica). Ipak, film se mora barem malo pridržavati na rubovima tako da maleni djelić filma uz rub (možda 1mm) neće biti skeniran pa se neće uvijek najbolje vidjeti brojevi ili oznaka filma. IMHO to zaista ne smeta – kvaliteta i jednostavnost korištenja maske velika su prednost. Dolje možete vidjeti moje primjere skeniranja – u originalu se čak vidi nešto više oznaka nego što je ovdje skenirano, kao na zadnjoj fotki koju sam pažljivije skenirao.

Masku svakako preporučam za sve lomo entuzijaste, ali i za sve koji imaju problema sa skeniranjem savinutih filmova. Posebno mi se čini korisna verzija za film srednjeg formata ukoliko imate problema sa postojećom maskom. Ja imam ovu masku, no čini mi se da bi Digitaliza verzija bolje držala film ravnim. U svakom slučaju za 30 EUR ovo mi se čini kao dobra investicija. Sad trčim izvaditi stare filmove sa eksponiranim rupicama i sve ponovo skenirati :D

Tijelo aparata izrađeno je od titana i kao takvo otporno na udarce. To zaista mogu potvrditi jer ubrzo nakon što sam ga dobio preživio je crash test sa mezra visine na asfalt sa samo vrlo laganim malenim udubljenjem na rubu kućišta. Normalni korisnici aparata vjerojatno će ionako biti pažljiviji od mene.

Aparat ima mogućnost reguliranja otvora blende, ali nažalost samo od f/4 na više. f/2.8 rezerviran je za automatski način rada. Do sada mi to nije predstavljalo problem budući da aparat očito preferira veće otvore objektiva za manju dubinsku oštrinu. Na objektivu se osim blende može namjestiti korištenje blica – nažalost morate sami procjeniti da li vam je potreban jer nema mogućnosti auromatskog paljenja istoga. No budući da T2 obično koriste napredniji fotografi, to i nije neki strašan nedostatak.

Od ostalih kontrola tu je još kompenzacija ekspozicije od +/- 2 blende što ujedno znači i mogućnost korištenja filmova bez DX koda (čitaj: Efke) od 25 do 400 ASA jer po defaultu postavlja osjetljivost na 100.

Osim toga postoji mogućnost “ručnog” izoštravanja koje se zapravo svodi na to da se kotačićem koji služi za paljenje aparata odokativno namjesti udaljenost.

Svjetlomjer mi se činio prilično dobar u raznim svjetlosnim situacijama iako doduše još nisam koristio aparat sa dijapozitivom. Objektiv se prilikom gašenja uvlači u tijelo tako da je aparat lako imati na dohvat ruke u džepu jakne ili pederuši. Za traperice je ipak malo prevelik – a i žene će vas na ulici malo čudno gledati…

Jedina stvarna mana je to što objektiv postiže fokus tek neposredno pred okidanje – dakle fokusira se standardno pritiskom okidača do pola i nakon kad se potpuno stisne pomiče se objektiv i zatim okida zatvarač. Vremenski je to vrlo kratko. Čak je vjerojatno i bolje tako nego da aoarat stalno zuji.

Zatvarač je centralni s brzinama od 1/500 do par sekundi. Nažalost nema mogućnost stavljanja žičanog okidača pa se za duge ekspozicije mora gumb držati stisnut, što je dosta nezgodno.

U tražilu se nalaze informacije o brzini zatvarača (1/500, 1/125, 1/30 i L.T. za dulje ekspozicije) i potvrda fokusa.

Sve u svemu, uz mininalne nedostatke, T2 je zaista moćna sprava. Vrlo kvalitetan objektiv kojeg možete uvijek imati uz sebe praktički u džepu. Ugodnog je dizajna i neće uplašiti vaše poznanike kao kad u njih uperite objektivčinu SLR-a. Meni je bio idealan u situacojama kada nisam mogao sa sobom tegliti niti najmanju foto torbu – dok sam npr. zbog ozljede bio na štakama ili kad sa kćerkom od 3 godine idem u šetnju ili na plac i usput moram nositi druge stvari. Preporučam!

Evo par primjera, sa jednim cropom na 100% veličine (skenirano na 1600 dpi, Kodak Portra 400 VC):

Portret na kontrastnom svjetlu (film Kodak Portra 400 VC):

Fotić fotkao Luka Blažeković, model na gornjoj slici.