Fotografija

Naime, misli se na filtere prilikom konverzije kolor fotografije u crno-bijelu. Štos je u tome da je moguće simulirati efekte raznih filtera, ali na “brzinski” način. To znači da se nećemo zamarati sa time da li se želi dobiti efekt svijetlo crvenoga ili tamno crvenoga filtera, već je uz mali trik moguće podešavanjem slidera odmah vidjeti promjenu na fotografiji kako bi se dobio željeni efekt..ili naprosto efekt koji smatrate da najbolje odgovara toj fotografiji. Da ne pričam dalje besmislice :) evo primjera na kojem će sve biti jasno.

Ovdje je simpatična snapshot fotografija bake i zanosne plavuše u istom kadru. Snimljena je na kolor negativ film što možda i nije najbolji izbor za ovu scenu. Odlučio sam ju prebaciti u crno-bijelu verziju. Međutim, sa konverzijom u grayscale ili desaturacijom nemamo nikakvu kontrolu nad konverzijom i nije moguće dobiti efekt crvenog, žutog ili nekog trećeg filtera kako bi naglasili određeni dio fotografije ili možda neku teksturu.

Prvo je potrebno dodati “adjustment layer” tipa hue/saturation i blend mode podesiti na “color”. Zatim dodati još jedan hue/saturation adjustment layer i u njemu saturaciju staviti na nulu (skroz lijevo). Vratimo se na prvi layer i nakon dvostrukog klika na crno-bijeli krug ponovo dobijemo opcije za namještanje hue i saturation. U ovom layeru nas interesira jedino hue. Pomaknemo slider na +19 i dobijemo ovo:

…ili možda probamo pomaknuti na -155 da bi dobili ovaj efekt:

Zgodno, zar ne? Primjetite kako je posvijetlila zgrada i kosa plavuše, a izgubile se teksture na bakinoj odjeći! Iskreno, pojma nemam da li se to može usporediti sa korištenjem filtera u crno-bijeloj fotografiji, ali je zgodan trik kojeg sam jednom davno negdje pročitao na webu. Sada vidite zašto je sa digitalcima uvijek poželjno fotkati RAW u koloru, a nikada ne uključivati opciju fotografiranja u crno-bijelome! A također vidite da je moguće kolor negative isfurati na art cb stil ;)

Vjerujem da mnogi od vas znaju sve o različitim žarišnim duljinama objektiva i kakve oni efekte proizvode na fotografiji, ali nikad nije na odmet vidjeti na prijemru kako to zapravo izgleda. Ove dvije fotografije sam snimio zapravo nehotice, tek toliko da isprobam kakvu sliku daju Nikkori od 50mm f/1.4 i 24mm f/2.8. Ispalo je vrlo edukativno za mene koji se već godinama bavim fotografijom – vrlo je zgodno da svatko sam napravi takav eksperiment, ma koliko banalno se to činilo.

Gornja fotografija je snimljena na negativ film 35mm formata, fotoaparatom Nikon FM2n i 50mm objektivom. Znači, normalac, sve cool, pozadina lagano van fokusa.

Ova fotka je snimljena da kadar otprilike bude jednak, sa jednakim elementima ekspozicije (otvor objektiva i brzina zavtarača), ali sa 24mm objektivom.

Odmah se primjećuje da je gotovo sve na slici oštro, te da osobe više nisu proporcionalne – odnosno, mojoj ženi se znatno povećala glava, a i kolica su se prilično izobličila. Eh da, i šta sad? U stvari, ova usporedba me podsjetila zašto volim srednji format :) gdje “normalac” ima žarišnu od 80mm. Stvari djeluju još prirodnije – a sve ostalo je “croppanje”. Također me podsjetilo zašto još uvijek čekam na neki povoljni full frame digitalac – croppanje neće spriječiti izobličenja objekata u kadru, ma koliko se mi trudili pokazati kako 50mm normalac postaje odličan lagani teleobjektiv na digitalcu sa 1.5 crop faktorom. Molim da se potencijalni komentatorin (a neće ih biti puno sudeći po posjećenosti ovih stranica ;) ) suzdrže od flejmanja – nije mi namjera trubiti kako je film bolji ili nešto slično jer je vjerojatno bilo istih rasprava u eri popularizacije Leica formata naspram 6×6. Jednostavno, dobro je ponekad sa vlastitom opremom uslikati školski primjer kako bi malo osvjestili ponekad automatski odabir nekog objektiva za određeni kadar.