U podacima također možete naći odnos temperature i vremena razvijanja, a cijelu bazu možete skinuti i na vaš mobitel!

Osobno sam se držao preporučenih vremena razvijanja i do sada nisam vidio razloga mijenjati ih – doduše svoje negative isključivo skeniram, tako da ako radite povećanja na fotopapiru moguće je da ćete trebati neke modifikacije. U svakom slučaju, ova web stranica bi trebala biti na prvom mjestu linkova za sve entuzijaste crno-bijele fotografije!

Denis je, uz konzultaciju sa ekipom newsgrupe hr.rec.fotografija nabavio kemikalije za E6 proces razvijanja dijapozitiva. Zašto uz konzultaciju? Zato jer je bilo glupo nabavljati kemikalije samo za 2-3 velikoformatna dijača budući da se one mogu dobiti u pakiranjima od minimalno 5 litara što je, ako sam dobro zapamtio, dovoljno za stotinjak filmova 4×5 formata!

Od kada sam saznao za to, malo sam češće fotografirao velikoformatnim dijapozitivima, no ipak je bilo potrebno više od pola godine da skupim (ufotkam) 13 komada koje je Denis onda razvio u jednoj turi. On se bio ponudio to napraviti i prije, no nisam ga htio požurivati jer sam znao da ću početkom travnja (2010.) okinuti još par komada u Istri, pa bolje da ih razvije odjednom nego da se zeza malo po malo.

Dijapozitive sam dobio natrag u roku od nekih tjedan dana od kada sam ih mu poslao – ako se ne varam rekao je da je bio nešto malo bolestan, no stvarno to nisam doživio kao čekanje – ako sam bio strpljiv mjesecima, nije bilo problem pričekati još koji dan. Denis me e-mailom obavještavao kako napreduje razvijanje. Svi dijači su razvijeni izuzetno dobro, boje su prekrasne i ja osobno ne vidim nikakvih grešaka. I cijena razvijanja je više nego korektna, 35kn po jednom 4×5 dijapozitivu, čime Denis pokriva svoje troškove. Sjećam se da sam u Labartu, ok su ih još razvijali, platio više. Dvije fotke mi je čak i skenirao jer je moj komp bio u kvaru!

U svakom slučaju, ako se želite okušati u velikoformatnom svijetu u koloru preporučam da se s povjerenjem obratite Denisu! Ne samo zato što je jedini u Hrvatskoj koji razvija 4×5 dijače, nego zato što to radi kvalitetno i s ljubavlju i pedantnošću pravg fotografskog entuzijasta!

Denisa kontaktirajte na njegom e-mail: denple(a)gmail.com

Supersampler fotić je zanimljiva sprava neobičnog izgleda koja na prvi pogled ne liči na fotoaparat. Četiri male leće smještene su na sredini aparata, a sa bočne strane viri nekakav prsten – i to je to! “WTF???” reći će fotograf koji prvi puta primi Supersampler u ruke. Pomnijom inspekcijom otkriti će se “tražilo” (navodnici namjerni – mali gumeni kvadratić ne služi ničemu, provjereno – očito je tu kako bi izmamio osmjeh svojom beskorisnošću), okidač koji se začudo nalazi na kraćoj strani aparata i poluge za otvaranje stražnjeg dijela te namještanje okidanja.

Ovo posljednje jedina je opcija koju možete mijenjati. Naime, četiri leće okidaju uzastopce, a pomicanjem poluge određujete da li će okinuti unutar jedne sekunde ili u nešto duljem intervalu (2-3-4 sekunde, ovisi kako mu se hoće). Moj Supersampler ponekad nije htio okinuti sa zadnje dvije leće pa sam ga trebao lupkati kako bi se probudio.

Kao što vidite na gornjoj slici, to može biti sasvim zgodna promjena – nakon prve dvije slike smetlarskih kolica uletila je moja zbunjena faca dok sam pokušavao prokužiti zakaj je to čudo zaštekalo :)

Koliko sam uspio pročitati o Supersampleru objektivi su žarišne duljine cca 20mm, što znači da: a) fakat vam ne treba tražilo; b) možete puno toga strpati na usku trakicu četvrtine filma (npr. cijelu osobu, zgradu, panoramu pejzaža). Trakice su uske pa deformacije koje bi inače sa 20mm objektivom bile žestoke zapravo se i ne vide tako strašno. Rubovi fino vinjetiraju, a bome ni pregrade između objektiva nisu savršeno ravne. Baš je fora kako je plastika gruba – nekako dodatno naglašava analogni štih Supersamplera.

Eh, da, preporuča se upotreba filma od 400 ASA čak i po sunčanom danu! Slažem se, iako sam uspješno koristio i 200 ASA dok je bilo lagane naoblake. Malo je tamno, ali izgleda sasvim oke:

Jednom sam u kasno popodne u Ilici uhvatio Davora Gopca sa 400 ASA..bila je jesen, pa iako se meni činilo da ima dosta svjetla, zapravo je ispalo vrlo tamno:

Supersampler mi je veliko otkriće. Manjak bilo kakvih opcija za namještanje vrlo je opuštajući za street fotografiju – staviš 400 ASA i deri! Da, začuđujuće, najbolje mi leži baš kad ga furam po ulici. Četiri uzastopne sličice mogu ispričati odličnu i kvalitetnu uličnu minijaturu svakodnevnog života – uhvate točno onoliko vremena koliko nam je potrebno da se u hodu mimoiđemo sa nekom od tisuća uličnih scena.

Uz ovakav aparat nije teško dati mašti na volju i ispričati neku neobičnu priču…koja niti ne mora imati neko posebno značenje – možda samo glumi pokret glave dok hodaš po ulici:

Inače, Dag koji mi je posudio Supersampler veli da je najefektnije fotkati neku akciju, kad netko trči, skače i tak. Pa dobro, sasvim sigurno je to super, ali podjednako je zanimljivo vidjeti kretanje fotoaparata, pa čak i četiri gotovo jednake statične slike čime se na poseban način naglašava mir ili prolaznost tog trenutka:

Supersampler mi je idealan za stalno držanje u ruci dok hodam gradom. Sa okidačem na kraćoj stranici fino i nenametljivo leži u ruci, uvijek spreman zabilježiti još jednu neponovljivu situaciju. Isprobajte ga i otkriti ćete novu (četvrtu?) dimenziju u fotografiji.

Pogledajte galeriju ovdje:

Supersampler

34 Photos

Za početak evo ipak samo fotki sa Nikonom i Neopanom od 400 ASA.

… i naravno neizbježni Rundek :)