Nikon D5100

Nakon dugo vremena, odlučio sam se za DSLR. Prije nekoliko godina imao sam Canon 20D kojeg sam dao modificirati za astrofotografiju. Nažalost, malo sam ga koristio za svakodnevnu fotografiju, pa sam ga nakon nabavke hlađene astronomske CCD kamere prodao. No ovaj puta nisam DSLR uzeo zbog astronomije već zbog praktičnosti snimanja nekih svakodnevnih stvari – ponajprije moje kćerke Une, raznih druženja, rođendana, ali i nepretenciozne širokokutne astrofotografije, time-lapse snimki i HD videa. Čekao sam da izađe neki povoljni Nikon, prije svega zato što imam nekoliko Nikkor objektiva. Nisam imao namjeru potrošiti puno novaca na “profi” DSLR tako da je izbor pao na D5100. Umjesto kit objektiva koristim 24-85 AF-S sa filmskog tijela (F80), samo sam dodatno kupio flash SB-600.

Disklejmer:  u ovoj recenziji opisan je moj osobni doživljaj fotoaparata. Ukoliko želite konkretne testove i grafove, potražite ih na DPReview i drugim web stranicama.

U prvom trenutku kad sam ugledao aparat bio sam razočaran. Tijelo je vrlo maleno i nema info LCD ekran! Da bi provjerio postavke aparata moram pogledati kroz tražilo ili uključiti veliki ekran. No nakon upoznavanja sa aparatom pomirio sam se sa činjenicom da su današnji DSLR aparati niže klase očito orjentirani početnicima. Sve vrvi od “kreativnih” postavki koje aparat radi sam, a u moru opcija lako se izgubiti. S druge strane moram priznati da su DSLRovi napokon iskoristili svoje potencijale, a u malom Nikonu će svatko naći nego zgodno rješenje za sebe.

Kao prvo i osnovno, kvaliteta fotografija je odlična. Dinamički raspon je stvarno velik i oduševljavaju me prirodni highlightovi koji nemaju onaj tipični digitalni “skureni” štih. Matrix mjerenje odlično radi svoj posao i vidi se da je puno pažnje posvećeno tome da svijetli dijelovi budu prikazani prirodno.

Nikon je ubacio i odličnu HDR opciju za scene sa još većim rasponom svjetlina. Inače nisam fan HDR-a jer takve fotke najčešće ispadaju potpuno neprirodno, no ovdje je to jako dobro napravljeno. Također nisam fan pretjerane naknadne obrade i ne bi imao volje igrati se sa HDR fotografijom. Pri odabiru HDR opcije, aparat okine dvije uzastopne fotke i odmah ih spoji u jednu sa većim dinamičkim rasponom. Opcije korekcije se mogu mijenjati, pa je tako moguće odabrati do 3 EV razlike u ekspozicijama i način blendinga fotografija. Rezultat je uvijek vrlo prirodan i zaista pomaže. Naravno, poželjno je fotografirati sa stativa, ali stvar dobro funkcionira i iz ruke. Evo usporedbe snimljene u mom dnevnom boravku:

Digitalni šum je jako dobro kontroliran i fotografije su upotrebljive čak i na ISO 3200. Ovo je stvarno veliki napredak u odnosu na moj stari Canon 20D. Uopće se ne libim “nabiti” ISO na vrijednosti iznad 800 ASA. Evo jedan detalj u 100% veličini, ISO 3200:

Neke od “kreativnih” postavki nisu uopće loše, kao ona za “landscape” fotografije gdje se naglašava plava boja neba i povećava kontrast zelene. Gotovo da se može dobiti efekt polarizacijskog filtera:

Aparat ima puno drugih opcija, pa bi ih bilo glupo sve nabrajati, a bome i pamtiti. Najbolje od svega je što Nikon ima u meniju poseban “tab” gdje su izlisane posljednje opcije koje ste koristili – izvrsna stvar za brzo pronalaženje nekih stvari koje češće koristite. Budući da nema malog info LCD ekrana, informacije o trenutnim postavkama se mogu vidjeti na velikom ekranu te se odmah mogu po potrebi promijeniti. Istina, fali poneka tipka za direktno mijenjanje neke postavke, no i ovako su sve pomjene relativno brzo dostupne. Inteligentno rješenje je što zadnja promijenjena postavka ostaje odabrana, pa se odmah prije okidanja nove fotografije može brzo promijeniti bez da svaki puta morate od početka “šetati” po opcijama.

Što se tiče astrofotografije, mislim da će i ovdje sve biti ok, budući da je šum dobro kontroliran, a prema nekim izvještajima, Nikon je popravio kvalitetu RAW (NEF) fajlova, pa se više ne dešava da tamne zvijezde budu “pojedene” i nije potrebno gasiti aparat nakon kraja ekspozicije kao što je to bilo na starim modelima. Tu je i odlična opcija za automatizaciju time-lapse (astro)fotografije. Nakon namještanja opcija aparat će sam nastaviti snimati zadano vrijeme/broj ekspozicija, bez potrebe za dodatnom intervencijom.

Na kraju moram priznati da mi je aparat sasvim ok i za sad mi se čini dovoljan za moje potrebe. Iako nisam fan kreativnih opcija i automatiziranih načina fotografiranja, nerado priznajem da sam našao par stvari koje će mi koristiti. Gledajući kako su se DSLRovi u zadnjih 10 godina razvijali nisam imao volje potrošiti previše novaca za tijelo koje će se za par godina prodavati u bescjenje. No sada ću barem moći do mile volje nafotkavati kćer bez da se grizem da nisam možda propustio neki nama važan trenutak