Jedna od mojih “specijalnosti” su fotke noćnog života iz kluba Jabuka. Legendarni klub u Zagrebu na Jabukovcu mi je u susjedstvu, a odgovara mi i po vrsti muzike i profilu posjetitelja…u Jabuku redovno dolazim još od početka devedesetih pa je i logično da ponekad dofuram fotoaparat. U zadnje vrijeme je to Holga s kojom ne moram brinuto o raznim postavkama, osim ponekad okrenuti film na novu ekspoziciju :) Evo ovdje par fotaka, ostatak pogledajte u galeriji.

Nekoliko fotografija iz Moskve i Novosibirska..zapravo, iz Novosibirska je samo jedna, lik koji popravlja Ladu nasred ulice :) Ostale pogledajte u mojoj galeriji “putovanja”.

Vjerujem da mnogi od vas znaju sve o različitim žarišnim duljinama objektiva i kakve oni efekte proizvode na fotografiji, ali nikad nije na odmet vidjeti na prijemru kako to zapravo izgleda. Ove dvije fotografije sam snimio zapravo nehotice, tek toliko da isprobam kakvu sliku daju Nikkori od 50mm f/1.4 i 24mm f/2.8. Ispalo je vrlo edukativno za mene koji se već godinama bavim fotografijom - vrlo je zgodno da svatko sam napravi takav eksperiment, ma koliko banalno se to činilo.

Gornja fotografija je snimljena na negativ film 35mm formata, fotoaparatom Nikon FM2n i 50mm objektivom. Znači, normalac, sve cool, pozadina lagano van fokusa.

Ova fotka je snimljena da kadar otprilike bude jednak, sa jednakim elementima ekspozicije (otvor objektiva i brzina zavtarača), ali sa 24mm objektivom.

Odmah se primjećuje da je gotovo sve na slici oštro, te da osobe više nisu proporcionalne - odnosno, mojoj ženi se znatno povećala glava, a i kolica su se prilično izobličila. Eh da, i šta sad? U stvari, ova usporedba me podsjetila zašto volim srednji format :) gdje “normalac” ima žarišnu od 80mm. Stvari djeluju još prirodnije - a sve ostalo je “croppanje”. Također me podsjetilo zašto još uvijek čekam na neki povoljni full frame digitalac - croppanje neće spriječiti izobličenja objekata u kadru, ma koliko se mi trudili pokazati kako 50mm normalac postaje odličan lagani teleobjektiv na digitalcu sa 1.5 crop faktorom. Molim da se potencijalni komentatorin (a neće ih biti puno sudeći po posjećenosti ovih stranica ;) ) suzdrže od flejmanja - nije mi namjera trubiti kako je film bolji ili nešto slično jer je vjerojatno bilo istih rasprava u eri popularizacije Leica formata naspram 6×6. Jednostavno, dobro je ponekad sa vlastitom opremom uslikati školski primjer kako bi malo osvjestili ponekad automatski odabir nekog objektiva za određeni kadar.

Nedavno sam bio u Rusiji, točnije prvo u Novosibirsku kako bih 1.8. vidio potpunu pomrčinu Sunca, a nakon toga onako turistički u Moskvi. Izvještaj sa fotkama možete vidjeti na mom astronomskom siteu, a ovdje nekoliko portreta sudionika ekspedicije. Na zadnjoj fotografiji nisu članovi ekspedicije već ekipa koja mi je, nakon što sam propustio let iz Novosibirska u Moskvu jer su mi dokumenti ostali u apartmanu, pomogla pronaći jeftinu avionsku kartu i radila društvo do polaska - da ne spominjem “limited edition” Putinka votku i konzervu kavijara koju su mi “uvaljali” kao suvenire!

Novi/stari fotić - Nikon FM2n kojeg sam nabavio zbog nikad prežaljenog (otuđenog!) Nikona FM. I koji je bolji motiv nego još jedna šetnja Zagrebom? ;) A Zagreb je najljepši nedjeljom, i to još ovako ljeti kad nema nikoga. Zapravo, uvijek ima nekoga tko će oplemeniti fotku, smetlar, biciklist ili lijepa prolaznica, svejedno. Za tehničare: ove fotke su većinom snimljene sa još jednom starom ljubavi, manualnim Nikkor 180mm ED objektivom.