Canonovom modelu 8800f ekvivalentni Epsonov model je V500. Razlika u rezultatima skeniranja između ta dva modela je traženje igle u plastu sijena, a razlika u cijeni je oko 1400-1500kn za Canon i 2200-2400kn za Epson. Naprosto nema smisla davati 1000kn vise praktički za ništa. Oba ova skenera podržavaju skeniranje 35mm i filmove srednjeg formata.

Skeneri ovih proizvođača koji podržavaju skeniranje samo 35mm filmova (uz skeniranje A4/letter formata slika i dokumenata) su Canon 5600f i Epson V350. Razlika u cijeni je opet osjetna, oko 850kn za Canon i oko 1250kn za Epson.

Kada pogledamo rezultate skeniranja na sva 4 spomenuta skenera, skeniranje fotografija, razliku izmedju njih vjerovatno nitko ne bi mogao prepoznati u smislu ovo je sigurno skenirano na skeneru xyz. Što se tiče skeniranja filmova priča se ponavlja, za 35mm film sva četiri daju preslične rezultate da bi se netko s tim opterećivao. Prednost 8800f i V500 je što podržavaju i film srednjeg formata (širi prozor za svjetlo u poklopcu skenera) i što je ta opcija softwarski otključana. Uz to za masovnije skeniranje u ta dva skenera se mogu staviti 2 trake po 6 kadrova 35mm filma, dok u 5600f i V350 može stati samo jedna traka od 6 kadrova istog filma.

Što se tiče fotografija i dokumenata sva 4 podržavaju najveći format do A4, tj. US format letter.

Što se tiče softwarea ne znam kolike su razlike između originalnog Canononovog i Epsonovog ali od oba su VueScan ili SilverFast sigurno bolji, pa se ni s tim ne treba previše opterećivati.

Canonovi skeneri koje Pane spominje su vjerovatno iz serije LiDE, klasa 200-300kn i bez podrske skeniranja filmova. Dok nije spomenuo napajanje preko USB porta totalno sam zaboravio da i ta serija postoji. :-)

E, i jos da dodam za kvalitetu skena.

Što se tiče fotografija oko 300dpi je vjerovatno sasvim OK. Ako je neki kvalitetniji print može se eksperimentirati s većom rezolucijom, pa vidjeti iznad koje rezolucije više nema smisla ići, kada se iz fotografije ne izvlači vise korisnih podataka ili veličina skenova postaje problematična za gledanje na PC-ju.

Što se tiče skeniranja filmova, kao što sam spomenuo, prava optička rezolucija za 4 gore navedena modela je oko 1600dpi, HP je oko 1200-1400. DPI znači točaka po inču, a kako je 1 inč 24.5mm vrlo je blizu manjoj stranici 35mm filma sto znači da se iz 24x36mm kadra (a.k.a. 35mm filma) maksimalno može izvući manje od 1600×2400 pixela. Hoće li to biti previše, taman ili premalo samo korisnik zna.

Kako se tijekom vremena nakupila prilična količina razvijenih kolor negativa i slajdova te osobito crno-bijelih filmova formata 120 i 135, od kojih većina nije nikada ugledala “svjetlo dana”, dakle nisu nikad napravljene niti kontakt kopije, odlučio sam prije nekoliko godina investirati u film skener. Nakon kraće istrage, pala je odluka na Canon 8400F, zbog toga što je (kao i većina flatbed skenera) pružao mogućnost skeniranja raznih formata.

Nedugo nakon kupnje i nekoliko probnih skenova, slijedilo je razočaranje – slike su bile “mutne”. Da skratim dugu priču, nakon puno eksperimenata i guglanja te ponešto natezanja u trgovini i servisu, uspio sam ga uz malu nadoplatu zamijeniti za Canon 9900F – očekujući da će model 9900F, kojeg reklamiraju kao “profi”, biti znatno bolji. Nažalost, pokazalo se da nema bitne razlike (osim drugačijih maski i mogućnosti skeniranja veće količine filma formata 135 odjednom) – odnosno, da su im optičke značajke jednake.

Deklarirana rezolucija oba skenera je 3200 dpi, dok je stvarna rezolucija negdje između 1000 dpi i 1500 dpi, što je dovoljno za “pregledati što ima na filmu”, za web i slične potrebe, ali nedovoljno dobro (uzevši u obzir i vrlo ograničeni dinamički raspon) za veća povećanja ili arhivske potrebe.

Nakon ponešto vremena, odlučio sam kupiti Nikon Coolscan V ED (LS-50), dedicirani film skener za format 135, koji spada u rekreativnu klasu, optički (pod)jednak znatno skupljem modelu 5000 ED, jeftiniji zbog nemogućnosti skeniranja cijelog neizrezanog filma te bitno manje brzine skeniranja. Nikon V ED je film skener skener sa stvarnom optičkom rezolucijom 4000 dpi; dobiveni skenovi su “pixel-sharp” bez ikakve softverske obrade, što je ogromna razlika u odnosu na Canon flatbed modele.

Ono što bi svatko tko se bavi skeniranjem filma htio imati, ali sli nitko (tko se time bavi iz hobija) ne može priuštiti, zove se Nikon Coolscan 9000 ED :-)

Kod korištenja Nikona se kao glavni problem pokazalo skeniranje kolor negativa, jer su boje uvijek “pomaknute”. Za korekciju takvih pojava sam napravio nekoliko akcija u omiljenom softveru za obradu fotografija i odlučio ne gubiti puno vremena, jer kolor negative vrlo rijetko koristim.

Kao i svi ostali skeneri (ili digitalni fotoaparati), Nikon ima ograničen dinamički raspon (premda je relativno velik u odnosu na većinu ostalih film skenera i iznosi 4,2) pa uglavnom ne može obuhvatiti cijeli raspon sadržan na filmu, što je posebno izraženo kod CB negativa (što može biti subjektivan dojam, s obzirom da je najveća količina skeniranih materijala CB). Stoga je kod skeniranja često potrebno odlučiti želi li se dobiti detalje u sjenama i donekle izgubiti “highlights” ili obrnuto. Pokušao sam se igrati HDR-a sa skeniranim fotografijama (skenirati istu sliku više puta s različitim postavkama, ekspozicijom i slično) pa naknadno “spojiti” u nekom od softvera za tu namjenu, ali to iz nekog razloga nije “ispadalo” dobro.

Ukupna ocjena skenera je, uzevši u obzir i činjenicu da je u svojem kratkom životu već dvaput bio u servisu, vrlo dobar (4) :-)

Usporedni kolaži s filmovima u različitim razvijačima nisu nastali s ciljem objave na web-u, već prije godinu-dvije kao dio rasprave s kolegom koji je također amaterski razvijač filmova :)

Kako bih prikazane isječke za ovu namjenu potkrijepio i cijelim (umanjenim) fotografijama te podacima o vremenima razvijanja, koncentraciji razvijača, temperaturama, miješanju (agitaciji) i slično, pokušao sam u arhivi potražiti negative iz kojih sam složio ove usporedne fotke, jer bih na osnovi toga lako pronašao sve podatke o razvijanju.

Međutim, to se pokazalo kao skoro nemoguća misija. Naime, za većinu tih sličica danas više ne znam iz kojeg filma potječu; kad sam slagao te usporedbe, nisam zabilježio iz kojih sam slika, odnosno filmova, izrezao pojedine sličice. Nažalost, nemam vremena pretraživati redom sve skenirane fotografije i tražiti iz koje fotke potječu pojedini izresci, tako da će same slike i šturi tekst na svakoj morati govoriti sami za sebe :-)

Svi skenovi potječu iz filmova razvijenih tijekom posljednjih 10ak godina, napravljeni su Nikonom V ED pri maksimalnoj rezoluciji (4000 dpi), bez ikakve dodatne obrade u smislu “unsharp mask”, “smooth”, uklanjanje šuma, zrna ili slično.

Pokazalo se da je KB-100 izrazito zrnat (barem u kombinaciji s Rodinalom), a posebno je iznenađujuće zrno kod KB-50 (također u kombinaciji s Rodinalom). Što se veličine (odnosno, neveličine) zrna tiče, među prikazanim primjerima je apsolutni pobjednik KB-25 u Rodinalu. Nažalost, 25 ASA je često nedovoljno za slikanje iz ruke pa sam taj film vrlo rijetko koristio.

Omiljena osobna kombinacija mi je Fuji Acros 100 u Rodinalu 1+50, 16 minuta na 20oC; agitacija prvih pola minute neprekidno te potom svake minute četiri okreta doze gore-dolje. Riječ je o filmu s izrazito finim zrnom i razvijaču koji “naglašava” zrno, odnosno daje vizualni dojam oštrine ili “akutancije”, što za potrebe skeniranja na Nikon skeneru za moj ukus daje (za sada) najbolji rezultat.