Analogna fotografija i labosi u HR

Fotografijom se bavim nekoliko godina kao hobijem, iz vlastitog gušta, nipošto zbog zarade. Pomalo sam freak na opremu tako da sam, isprobavajući razne opcije, od digitalaca, 35mm filma i dalje, ostao oduševljen kvalitetom fotografija koje se dobiju na srednjem i velikom formatu filma. To je prije svega zbog fizičke veličine filma i efekta koji se postiže korištenjem 80 mm objektiva kao normalca na 6×6 i 150 mm objektiva na velikom formatu.

Nisam pretjerano aktivan u foto forumima, ali primjećujem da se svako malo pojave entuzijasti koji bi nakon digitalnog SLR-a željeli isprobati fotografiju na film – crno-bijeli ili dijapozitiv.  Nažalost, ovdje u Zagrebu koliko znam postoje još samo dva laboratorija koji razvijaju dijapozitive – Labart na Trešnjevci i DigitalEfke u Maksimiru. I jedni i drugi se bune kako je dijapozitiva sve manje, kemija se treba obnavljati, a da bi proces bio i ostao kvalitetan potrebno je dnevno kroz stroj provući najmanje 5 filmova što je često nemoguća misija. Tu mi se nekako čini da dolazi do nesrazmjera “ponude i potražnje”, odnosno vidim i dalje dobar interes za fotografiju na film, a labosi se bune da je posla sve manje.

EDIT: Labart više ne postoji, a Efke ne razvija dijapozitive. Koliko znam, ostaje samo foto studio Centar u Ilici. 

No da krenemo od početka – kliknite na linkove i pogledajte njihove web stranice. Labart pokazuje rezultat nagradne igre koji tamo stoji već par godina, a u forumu je nula postova i nula tema. Također piše da rade subotom što već dugo nije istina.  DigitalEfke stranice su svakako kvalitetnije, ali sadržaj je mršav, nudi se cjenik, karta i to je sve.

Fotografija je već odavno figurativno izašla iz tamnih komora i fotoklubova na internetske forume, newsgrupe, online natjecanja, Facebooke i slično. Analogna fotografija ima svoje zaljubljenike, ali novi članovi se moraju tražiti i vabiti jer će ih teško same put navesti do jednog od dva mjesta u gradu gdje se razvijaju dijapozitivi. Od kada postoje digitalci i jeftini kvalitetni printeri sve je manje ljudi koji u fotolaboratorije uopće i donose fotografije na razvijanje, bez obzira na kojem mediju su snimljene.  Čak i ja svoje filmove isključivo skeniram i onda možda dvaput godišnje odaberem nekoliko njih za razvijanje! Koji apsurd – ljudi sve više fotografiraju, a sve je manje fotografija koje možete primiti u rukama.

Fotolaboratoriji se nažalost teško i sporo prilagođavaju nastaloj situaciji i na kraju propadaju umjesto da profitiraju u sve većem broju fotoamatera od kojih se mnogi povremeno upuštaju u isprobavanje analogije, ali i brzo odustaju jer je sve to “komplicirano” – strah od kemijanja u tamnoj komori sa crno-bijelim filmovima ili komplikacije sa nalaženjem fotolaboratorija koji će razviti dijapozitiv. Nevjerojatno mi je da na svojim web stranicama niti jedan laboratorij ne navodi mogućnost slanja dijapozitiva poštom! Zar misle da je fotoentuzijastu iz Babine Grede lako doći u Zagreb i pronaći Hondlovu i Nehajsku? Još nigdje nisam vidio banner od nekog laboratorija da se vrti na HRPC-uPtičici, Fotozineu i sličnim siteovima!

Fotografija je kultura koja se treba njegovati. Informacije trebaju doći do krajnjih korisnika jer se fotograf amater neće niti upuštati u avanturu analogne fotografije i potrage za laboratorijem koji će mu razviti dijapozitiv ako se sam laboratorij ne potrudi unaprijed osigurati rješenje problema i ne ponudi kvalitetnu uslugu. Prodaja filmova je nakon rapidnog pada počela stagnirati, a proizvođači i dalje namjeravaju održavati proizvodnju. Koliko mogu vidjeti, najveći problem su upravo labosi. Naravno da nije moguće ostvariti profit na 5 filmova dnevno, ali je sigurno moguće pronaći dovoljan broj entuzijasta kako bi se održala kultura klasičnog načina izrade filmova.

Možda se varam? Volio bi čuti i vaše mišljenje.

Comments · 29

  1. Tema za pet ali problem i dalje prisutan.Kako ga riješiti.!?
    kad se sve gleda kroz profit

    Kad u zagrebu postoje samo par dobrih fotostudia koji rade svoj posao kak se spada .
    Jednom sam testirao par studija i ovih jeftinijih proizvođaća nekih listića koje bi trebale bit fotografija.
    rezultat poraazan .ćak je ispalo da oni koji prodaju kozmetičke preparate izrađuju bolje od masu nazovi fotostudija
    ja tek ulazi,m u svijet (lomo) i srednjegformata pa ću te zasigurno zvat upomoć kad odlućim i razvit koji film

  2. Dobro si to sintetizirao. Meni je recimo procesiranje filma i raspoloživost emulzija “deal breaker”. Naime gledao sam malo tehničke kamere, objektive i readyload nosače filma i to sve meni izgleda ok, koliko sam pogledao, ali ako nemam lab na koji se mogu osloniti i u koji mogu poštom poslati slajdove da mi ih razviju, skeniraju na Imaconu i pošalju mi DVD i razvijene slajdove poštom, nisam siguran da sam spreman pljunuti ozbiljne novce za to. Radije ću si kupiti onaj novi 17mm tilt-shift za Canona, za njega sam siguran da ću ga maksimalno koristiti na pejsažima, a ovo, ma volim ja slajd ali toliko su me nagnjavili labosi do sada da imam negativnu Pavlovljevu reakciju na njih kao magarac na batine.

  3. Bravo na tekstu! Ja sam također počeo fotkati na digitaliji, no sad fotkam i sa filmskim SLRom, srednejformatnim TLR aparatom i camerom obscurom. Dija fim ne rabim baš zbog svih komplikacija koji prate njegovo razvijanje, ovdje u Čakovcu također nitko ne razvija dijaće i treba to u ZG slati. I onda to kad se sve izračuna dođe 100 kuna po filmu. Svaka čast, ali ne? Srednji fotrmat (120) je također problem, malo koji studio može napraviti fotke od njih, a kamoli ih kvalitetno poskenirati.Sa CB fimovima nemam problema jer ih sam razvijam. Što se tiće budučnosti filma, mislim da ima itekakvu budućnost. Dobro, sigurno se više nikad neće trošiti toliko koliko prije, ali sigurno se neće prestati koristiti. Mi ovdje u ČKu imamo fotoklub samo godinu i sitno, i već imamo vlastitu crnu komoru za razvijanje fotki i filmova, a i već nas jedan pristojan broj fotka i na film. Zato, slažem se, ako se netko potrudi kvlaitetno organizirati posao, a opet za nekakve normalne novce, sigurno će i dobro profitirati.

  4. Evo i ja sam unatrag par mjeseci poceo isprobavati filmove (samo 35mm) i laboratorije, sa mijesanim rezultatima… Fotkama uglavnom zadovoljan, skenom uglavnom nezadovoljan. 2-4 mpix, uglavnom ne znas unaprijed rezoluciju u kojoj ce skenirati, TIF samo 8-bitni – iako bi uz ovu razinu zrnatosti ista vise bilo beskorisno. Prije par dana razvio prvi pozitiv, scan u jpg 35kn rola u jpg, 4-70 kn po slajdu u tif. Jpezi su stigli u 1.5Mpix – iz toga cu jedva nesto za web izvuci, da ista ozbiljnije ni ne spominjem (pricam o ispisu ze sebe, ne o nekoj “pro” primjeni). Eto, misljenje se svelo uglavnom na grintanje… pozdrav

  5. buly, skenovi su najmanji problem – nakon malo eksperimentiranja i raspitivanja pronaći ćeš kvalitetu koja te zadovoljava. problem je u razvijanju samih dijapozitiva i (ne)nastojanjima labosa da aktivno sudjeluju u održavanju kulture fotografiranja na film.

  6. bok,
    bas sam napisao na newsima, ali mozda je vrijedno ponoviti: dijace, e6, razvija digital foto centar u ilici, zgb. tzv. foto ceric. cijena 25 kn za 135 i 120 format, popust za cash. ne rade vece formate.
    e sad, nije da reklamiram, samo zelim reci da sam vise od godinu dana kod njih i da rade oke..
    razvijaju i cb filmove, no od tog gusta osobno ne odustajem.
    pozdrav,
    graksi

  7. Vidim da glavnina problema lezi u dijacima, tj. kako i gdje ih razviti. Sve sto si napisao manje vise stoji, tesko je nesto pametno predloziti. Zbog svih navedenih problema koristim samo CB filmove i tek pokoji kolor negativ. Srecom njih ima koliko hoces, a i proces razvijanja je daleko dostupniji i jednostavniji.
    CB razvijam sam i to najcesce filmove 120 formata. Najvise me veseli kad takav negativ osobno stavim u aparat za povecavanje i izradim pokoju fotku. Veseli me i spoznaja da je takva fotografija od samog eksponiranja pa preko razvijanja do samog povecanja rezultat za koji sam jedino ja odgovoran.
    Malo nas je i to je cinjenica, ali ja sam optimist i vjerujem da ce analogija jos dugo zivjeti. Eh da, zaboravio sam na dijace….
    Negdje na netu sam nedugo vidio mini setup kemikalija za E6 proces, cak nije bilo preskupo. Mozda je to rjesenje za decke koji zele vise. Pozdrav

  8. Imaš jednu rupu u programu, moraš znati da ljudi koji vode ili drže te labove su ljudi kojima je to izvor zarade. Štos je da su oni većinom stara garda, dobri ljudi ali ih je vrijeme pojelo. mrkva sad piči slajd 40kn što je nenormalno ali shvati da oni od toga misle živjeti, isto tako moraš znati da su oni nekad od toga živjeli. A živjeli su od toga zato jer su svi profesionalci radili na film i workflow je bio takava da si išao u dva studija i to je to. Nemože niti jedan posao se oslanjati na entuzijaste i ljude koji probavaju malo sa filmom. Probaj sebe staviti u njihovu kožu, drži ti filmove, kemiju i pogon za par ljudi koji su probali film. Nema tu pozitivne računice. Nekakvo je generalno predviđanje da će crno bijeli negativi vjerojatno najdulje gurati a slajd i kolor negativ upitno. Što meni vrijedi snimati na slajd kad me cijeli postupak dođe kao suho zlato, zajebi ti super sliku a tu super sliku treba poskenirati a taj skener košta i to traje, dok ja to napravim 456 ljudi je brže od mene i ja gubim posao. E sad tu su ljudi koji ne žive od toga ali nekako se oni vezuju na profesionalce jer se tehnologija i općenito ponuda radi po njima. Meni je prvome žao što je to tako ali prvi neću dati film plus razvijanje 100 kuna.

  9. @Luka – imaš ti rupu a to je da snimanjem na film ne možeš više računati na brzi posao ili veliku zaradu. Radi se o kulturi snimanja na film, pa iako se slažem da je to skupo, nije mi jasno zašto labovi nisu dostupniji krajnjim korisnicima – ne u smislu da im budu na 5 metara od kuće već da entuzijasti uopće znaju da imaju nekakvu opciju ako fotkaju na film.

  10. Jučer sam oko 16h naletio na ugašenu filmericu u mom omoljenom fotolabu. Kažu niko još nije donio ništa za razvijanje. Bojim se da je jednog dana više neće ni upaliti. Dijapozitive u mojoj provinciji (ST) već neko vrijeme niko ne radi. CB je komercijalno nepoznat pojam. Ima li budućnosti?

  11. @vedran – cb je uvijek bilo najbolje i najisplativije (i najveći gušt?) raditi doma. Razvijanje filmova već neko vrijeme nije komercijalno isplativo, ali da li ti znači da treba ukinuti mogućnost da ih umjetnički fotografi negdje razviju? Pa nije valjda da u eri eksplozije popularnosti fotografije zbog jeftinih digitalaca foto-radnje ne mogu dovoljno zaraditi da održavaju mogućnost razvijanja dijapozitiva?

  12. piše se o tome kako ljudi koje rade u labosima od tog posla žive. OK, pa baš zato – ako trebaš imati detektivske sposobnosti da ih nađeš, još će teže zaraditi, zar ne? a o labosima danas čuješ samo usmenom predajom..
    ali ono što mi se čini kao spas (za njih i za nas) jest spajanje s ostatkom fotosvijeta. zamislite kad bi na jednom mjestu imali ponudu najrazličitije fotografske opreme, pa još i uslugu razvijanja filmova i izrade fotografija… jasno je da se ti ljudi bave svojim poslom zbog zarade, ali valjda tu ima bar malo nekog snetimenta? siguran sam da bi ukupno bili u pristojnom plusu, pa taman ako im razvijanje dijapozitiva i ne donosilo dobit. stavi se jedan mali šalter na kojem se predaju i podižu filmovi negdje otraga u dućanu, pa da vidimo tko može proći pokraj nekoliko redova polica, a da ništa ne kupi?

  13. Joj, nemoj te bit ko mala djeca, ajde se probaj staviti u njihovu kožu samo na sekundu, već sam to bio jednom napisao. Recimo da živiš samo i isklučivo od toga. Labart npr. ne radi vjenčanja i kao cerić i ne prodaje albume i šta ti ja znam, ima neki print i razvija, mislim da čak jedini radi cross, nebitno. NEMOŽEŠ imati posao koji ovisi o nekolicini ljudi, samo probajte staviti na papir to. Kemija mora biti svježa i nemože se čekati da se nakupi materijala. Nije ista stvar kad ti imaš 2 dijača dnevno i kad ti dođe recimo stalni klijent i donese ti 150 dijača 6×6 i traži to sutra. Tako je nekad bilo i onda si mogao živjeti od toga. Nisu ljudi koji imaju labove neki zlikavci, imaji i oni familije i mislim da njima prvima nije stalo da prestanu raditi. @ Sayla – a o tome da nema sentimenta nije istina, malo s njima jednom pričaj pa ćeš vidjeti oldskul kako fercera Situacija nije tako tragična svugdje, čuo sam recimo da u Istanbulu ima jedan on najboljih labova ikad, i rade c/b i općenito imaju materijala koliko oćeš. A na drugu stranu lani u b&h ja nisam mogao kupiti motalicu za film – nemaju – jer nitko nije dugo kupovao. Što ti to govori. Opet sam se raspisao, nemojte zamjeriti Sve iz dobre namjere. Pozdrav.
    Luka.

  14. Luka, samo ti pisi, pa zato i postoji opcija da se stavljaju komentari Da, imas pravo, ne moze se zivjeti od toga, to i je poanta svega! Ako u laboratoriju to ne skuze, jednadzba je jednostavna – budu propali. Ako to ne zele moraju modificirati svoj dosadasnji nacin rada. Da bi se odrzala kultura fotografiranja na film (a mislim da bi bio veliki gubitak za fotografiju da film odumre) mora se prodrijeti do potencijalnih korisnika – ne cekati skrsenih ruku i cuditi se kako nikoga nema.

  15. @Luka
    ma pričao sam s njima, znam da je tu puno emocija u igri. i baš zato – što učiniti, kako pomoći njima da pomognu nama i opstanu? sadašnja situacija je neodrživa, baš kao što pišeš. i zato mislim da je jedini način proširenje djelatnosti. ili izumiranje…

    a za b&h sam mislio da uvijek imaju svega, ali sam prošao kao i ti. frend bio gore prije koji tjedan pa sam ga zamolio da mi donese malo velvije 50. nemaju. može se naručiti preko weba, ali oni više u dućanu nemaju filma. u NY, “glavnom gradu svijeta”, u valjda najrazvikanijem fotodućanu!

  16. Kak` sam napisal i na news-u, rješenje koje se meni pokazalo najbolje(nakon preporuke iskusnog, poznatog i zagriženog filmaša – art fotografa iz Vinkovaca) je razvijanje dijapozitiva u DM-u. Na početku sam i ja bil skeptičan, al` eto, dal sam se nagovoriti svaki puta vrhunski razviju. Lab je u Austriji (zato se čeka cca 15-ak dana) i nema problema sa starom kemijom, pa su dijapozitivi uistinu vrhunski razvijeni, kao u “zlatno doba LabArt-a”,boje, kontrasti, briljanca je neizrecivo prekrasna na Velviji i sve je je čisto, bez ogrebotina, casta i sl. Svaki put dok otvorim vrečicu, osmjeh sreće od uha od uha…ekstaza! Neznam dal` razvijaju i veće formate, vrijedilo bi ispitati.

  17. E to s DM-om bi moglo ispasti mrak ako razvijaju sve formate. Naime u svakom malo većem selu postoji DM, i s tim je automatski riješena dostupnost razvijanja slajda bez potrebe da svako selo ima svoj E6 lab.

  18. Usporedila bih priču o labosima s pričom o kinima. Naime, svi još uvijek smatraju da su kina u izumiranju, filmovi se nemilo “skidaju”, “prže”, posuđuju i gledaju u udobnosti vlastitog doma….i….nikom ništa. Mala kina su propala, ali su preživjeli (i preživjet će) moćni multiplexi koji nude nešto više od gledanja filma. Oni nude doživljaj (i ne bih baš rekla da je jeftin, kao ni razvijanje foto-filma).
    Labosi će preživjeti, ali će biti skupi i rijetki, namijenjeni jednoj tržišnoj niši, i to bi tako i trebalo biti. Samo najsposobniji koji ponude nešto više od pukog razvijanja fotki će opstati. Ipak je to umjetnost, a umjetnost nikada ne umire.
    PS: Boris, hvala ti na linkovima, pokušat ću se povezati s fotografima, a do tada ću raditi i fotkati svojim malim debilom da se makar donekle vidi kako radim. Pozdrav!

  19. Dia filmove razvijaju i u Foto Studio Centar, Ilica 34.Već 15-ak god. razvijam dijače kod njih i uvijek sam 100% zadovoljan.Kad vidiš Fuji Velviu na platnu od 2 metra onda :((

  20. Malo sam pažljivije pročitao postove,ne želim vrijeđati jer je većina komentara ispravna sa stajališta potrošača.Međutim,poznajem nekoliko vlasnika foto labova i žalosno je da očekujete cijene kao npr. u Istanbulu ili preko DM-A,a istovremeno kupujete foto opremu(like me)negdje van Hrvatske.Visoke cijene nisu želja fotolabova nego je to odraz realnosti.Npr.za pošiljku od 30 grama iz Fotoimpex Berlin platio sam poštarinu od 28€ dok mi je pošiljka iz JAR težine 250 grama koštala 8$.Npr. ako razvijate B&W filmove jeftinije je kupiti kemiju u USA nego kod nas(napravite kalkulaciju npr.Foma kemije iz Češke ili iz USA sa poštarinom).
    Zar nije glupo da filmove Fotokemike kupite u USA,dostave vam doma i ispada jeftinije nego da ih kupite u Samoboru, jer računam da morate uzeti(neplaćeno) slobodno jutro ili popodne dok se dovezete u Samobor.
    (((((Labosi će preživjeti, ali će biti skupi i rijetki, namijenjeni jednoj tržišnoj niši, i to bi tako i trebalo biti. Samo najsposobniji koji ponude nešto više od pukog razvijanja fotki će opstati. Ipak je to umjetnost, a umjetnost nikada ne umire.))))
    Ovo je dio posta koji pokazuje nekoliko tvrdnji koje nemaju veze sa stvarnošču.
    1-Labosi će preživjeti. Kako?
    2-Koji ponude nešto više od pukog razvijanja?(????????????????)
    3-Umjetnost???????????(Molim definiciju u fotografiji ili općenito što je umjetnost)

  21. Ima nade za dijace, evo gosp. Denis Pleić iz Varaždina je oglasio na news grupama da će ponuditi razvijanje dijaca (kemija je stigla). Razvijanje se bazira prvenstveno na vece formate (4×5), a to nitko u Hr ne razvija (koliko ja znam). Naravno ako netko donese 35mm ili 120mm i to se bude odradilo. Osobno sam uzeo jedan svježi kit Fuji kemije za E6 proces (5lit) za svoje potrebe i nema zime. Dijaci ce zivjeti i dalje.

      1. Kasnim sa odgovorom cirka 6 mjeseci, tek sad vidio pitanje…sorry.
        Kemiju sam nabavio preko Denisa, a on je narucio preko firme I&I koja je zastupnik Fuji-a za HR.

  22. pozdrav… samo da javim ljubiteljima crno-bijele fotografije da nakon duljeg vremena ponovo namjeravam početi sa razvijanjem filmova i fotografija samo trebam pomoć sa pronalaženjem kvalitetnog foto papira,pošto je to postalo teže u zadnjih 10 god. fiksir i razvijač nisu problem…

Leave a Reply to Danijel TurinaCancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

×
Product added to cart

No products in the cart.