Rolleiflex – ljubav na drugo oko

Rolleiflex MX

Ne, ovo nikako neće biti samo još jedan običan pregled fotoaparata – jednostavno ne mogu biti objektivan i nabrajati mane i prednosti u fotoaparat u koji sam se doslovno zaljubio Od kako se bavim fotografijom uvijek tražim nešto novo i malo drugačije od standardnoga, barem što se tiče fotoaparata. Da, pomalo sam freak na fotiće..ali koncept TLR-a (dvookog refleksnog fotoaparata) me svaki puta ponovno oduševi.

Prvi Rollefilex sam koristio još na faxu, ali to je bilo samo nabrzinu u jednoj od obaveznih vježbi. Pravi doživljaj takvog tipa fotoaparata dobio sam tek kasnije nakon što mi je jedan cijenjeni član newsgrupe (neću spominjati ime da ga ne krenete iskorištavati) hr.rec.fotografija nesebično posudio istoga kada sam tražio nekakvu opciju za ulazak u srednjeformatni svijet filma. Vjerovali ili ne, imao sam istovremeno u rukama Hasselblada i Rolleiflexa – pa iako je kvaliteta nesumnjivo na strani Hassa, Rolac mi je osvojio srce. Dovoljno je reći da sam nakon tjedan dana druženja jednstavno morao udomiti jednoga od mnogih koji se nude na Ebayu.

Rolleiflex MX
Rolleiflex MX

Dvooki Rolleiflex ima fantastičnu, jednostavnu koncepciju – dva objektiva od kojih jedan (gornji) služi za kadriranje, a drugi za fotografiranje. Aparat na prvi pogled djeluje nezgrapno, ali odmah lako i prirodno sjeda u ruke na jedan neobičan način. Gledajući mutno staklo odozgo, mora ga se držati objema rukama, ali on sjeda vrlo prirodno i udobno, što se nikada ne bi moglo zaključiti iz njegovog kockastog oblika.  Držeći ga na taj način fotografije se stvaraju s visine prsa ili nešto niže, što daje malo drugačiju, ali i prirodniju perspektivu od standardnih SLRova koji se drže u visini očiju.

Budući da nema pentaprizmu (ili pentazrcalo kao kod nekih (D)SLRova) nego samo jedno obično zrcalo, na mutnom staklu je slika uspravna ali zrcalno obrnuta (lijeva i desna strana su zamijenila mjesta). Iako to djeluje kao nedostatak, meni je ta činjenica znatno pomogla da se usredotočim na kadar. Fotografirajući prvi puta morao sam stati, razmisliti i namjestiti scenu – a to mi je ostala navika i sada kada sam se navikao na zrcalnu sliku. Rollefilex je fantastičan ako želite napredovati u fotografiji upravo iz razloga jer vas tjera da usporite i razmislite..a onda se tih 12 fotki koje su dostupne na jednom srednjeformatnom filmu i ne čine tako malen broj! Od kada fotkam sa Rolcem imam puno veći postotak zadovoljavajućih fotki na jednom filmu nego što je to bilo dok sam fotkao na 35mm formatu.

Rolleiflex je genijalan za street ili candid fotografiju – gleda se odozgo i drži u niskom položaju i nitko nema osjećaj da je na nišanu snajpera..svi si misle, gle lik nekaj čačka po čudnoj spravi..a budući da nema zrcala koje će u trenutku okidanja tresnuti gore svom snagom (kao recimo Hasselblad koji se također drži u istom položaju, ali nije dvooki) praktički je bešuman pa ljudi niti ne skuže da ih se fotkalo! Nije se jednom desilo da sam Rolca okrenuo u stranu i fotkao “lijevo” ili fotkao “iza ugla” a da me čovjek nije ni vidio.

Sa TLRom je lako biti kreativan – po noći se jednostavno stavi na neku ravnu podlogu, a kadriranje je jednostavno i precizno budući da se gleda odozgo. Probajte to napraviti sa SLRom! Iako ne koristim često njegovu originalnu futrolu, ona zna biti prilično korisna – pomaže u stabilnosti i uz malo pažnje meni omogućava fotografiranje brzinama od čak 1/10 sekunde.

A premotavanje i napinjanje okidača okretanjem ručice – čisti sex Kao da se napinje puška!

Svog Rolleiflexa sam nabavio preko Ebaya, u odličnom stanju, čistog, praktički bez ogrebotine. Nažalost ubrzo je zaštekao okidač (vjerojatno se aparat slabo koristio), ali mi je g. Marković sve sredio i sada radi savršeno. Imam verziju sa Schneider Xenar objektivom (ekivalent Tessaru) koji se mogu naći po vrlo povoljnim cijenama (200-300 USD), za razliku od Planar i Xenotar objektiva koji postižu cijene od 500 USD na više. Jedina stvar kod Xenar objektiva su ovalni bokeh krugovi na rubovima fotografije što najviše dolazi do izražaja prilikom snimanja stabala i lišća. Efekt se znatno smanjuje zatvaranjem objektiva na f/8, ali ponekad to može biti i poželjno jer daje nekakav starinski štih.

Nemogućnost mijenjanja objektiva mi ne predstavlja problem – u većini slučajeva se subjektu može približiti ili od njega udaljiti, a na kraju krajeva nije grijeh niti croppati Rolca sam uspješno koristio sa Nikon flashom spojenim uz pomoć kabela; također imam set njegovih filtera, sjenilo i Rolleinar (predleću za fokusiranje na blizinu – dobra stvar).

Ako još niste iskušali koncepciju dvookog aparata – svakako probajte ako dobijete priliku. Ne mora biti Rolleiflex, no on je praktički sinonim za TLR fotoaparate i kada se dobro servisira s njim neće biti muke!

Comments · 9

  1. … ako dobro razumjeh – ono su cijene objektiva?! a koliko si platio aparatčik (ako nije tajna!?)… pozdrav

  2. “A premotavanje i napinjanje okidača okretanjem ručice – čisti sex :)”
    Hehehe, apsolutno se slazem! Samo kod mene nije Rolleiflex nego Yashica 124G u torbi i stvarno je to jedan poseban dozivljaj. Takodjer sam nabavio Rolleinar (jedinicu) i adapter s bajoneta 1 na 52mm tako da sad slijedi isprobavanje filtera

  3. Rolleiflex je super, al je problem naći čitavu, čistu i ispravnu kameru za ok novac.
    Ja sam sad uzeo Lubitela koji se ne može uspoređivati s ovim strojem, ali i Lubitel na f/8 i iznad zna dati oštre fotke. A koncepcija TLR-a je prekrasna stvar

    P.S. hvala za savjet oko filma. Ispucao sam 5 Neopana 400 (razmišljajući hoću li nešto uslikati i kako žu to napraviti), i kupujem uskoro još

Leave a Reply to Slatka tajnaCancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

×
Product added to cart

No products in the cart.