Fotografija

Dragi moji,

Moram se pohvaliti na prvoj samostalnoj izložbi fotografija! Izložba se održava povodom Dana Grada Zagreba (31.5.), a otvorenje će biti u četvrtak, 21.5. u 19h. u Galeriji Kupola u Gradskoj knjižnici na Starčevićevom Trgu. Biti će izloženo tridesetak mojih crno-bijelih fotografija Zagreba.

Ovo je odlična prilika da pogledate fotografije na “velikom formatu” koje daju potpuno drukčiji doživljaj nego na ekranu. Također i sam prostor galerije je vrlo interesantan. Nadam se da ćete doći pogledati fotke, ako ne na otvorenju onda barem tijekom dva tjedna koliko će izložba biti postavljena.

Svake godine jedne nedjelje u travnju održava se “Pinhole Day” - dan kada se fotografija sa “pinhole” kamerom iliti camerom obscurom. Meni je ovo već treća godina i moram priznati da je gušt sudjelovati! Diljem svijeta fotografi fotkaju svojim uglavno ručno izrađenim ili modificiranim aparatima - od kutija za cipele i Pringlesa pa do velikoformatnih kamera sa rupicom umjesto objektiva.

Ove godine Pinhole Day je bio održan 26. travnja, a ja sam upogonio svoju Dianu F+ koja ima pinhole blendu. Može joj se skinuti objektiv i koristiti ju kao cameru obscuru sa prilično širokokutnim objektivom! Moram priznati da je to jedan od razloga zašto sam ju uopće i nabavio :) Na stranicama Worldwide Pinhole Day možete vidjeti moju fotografiju koju sam poslao. Vidim da je ove godine sudjelovalo dosta ljudi iz Hrvatske, što mi je jako drago.

Camera obscura je izuzetno maštovita tehnika i vrlo, vrlo je zabavna! Bilo da koristite već gotove modele, kreirate vlastite “aparate” ili modificirate već postojeće, svakako vam preporučam da isprobate fotkanje bez objektiva - mala rupica umjesto objektiva čini čuda - naročito u ovo digitalno doba kada nas bombardiraju megapikselima i lećama sa dvoznamenkastim brojem elemenata.

Evo još par mojih fotki snimljenih isti dan:

Naime, misli se na filtere prilikom konverzije kolor fotografije u crno-bijelu. Štos je u tome da je moguće simulirati efekte raznih filtera, ali na “brzinski” način. To znači da se nećemo zamarati sa time da li se želi dobiti efekt svijetlo crvenoga ili tamno crvenoga filtera, već je uz mali trik moguće podešavanjem slidera odmah vidjeti promjenu na fotografiji kako bi se dobio željeni efekt..ili naprosto efekt koji smatrate da najbolje odgovara toj fotografiji. Da ne pričam dalje besmislice :) evo primjera na kojem će sve biti jasno.

Ovdje je simpatična snapshot fotografija bake i zanosne plavuše u istom kadru. Snimljena je na kolor negativ film što možda i nije najbolji izbor za ovu scenu. Odlučio sam ju prebaciti u crno-bijelu verziju. Međutim, sa konverzijom u grayscale ili desaturacijom nemamo nikakvu kontrolu nad konverzijom i nije moguće dobiti efekt crvenog, žutog ili nekog trećeg filtera kako bi naglasili određeni dio fotografije ili možda neku teksturu.

Prvo je potrebno dodati “adjustment layer” tipa hue/saturation i blend mode podesiti na “color”. Zatim dodati još jedan hue/saturation adjustment layer i u njemu saturaciju staviti na nulu (skroz lijevo). Vratimo se na prvi layer i nakon dvostrukog klika na crno-bijeli krug ponovo dobijemo opcije za namještanje hue i saturation. U ovom layeru nas interesira jedino hue. Pomaknemo slider na +19 i dobijemo ovo:

…ili možda probamo pomaknuti na -155 da bi dobili ovaj efekt:

Zgodno, zar ne? Primjetite kako je posvijetlila zgrada i kosa plavuše, a izgubile se teksture na bakinoj odjeći! Iskreno, pojma nemam da li se to može usporediti sa korištenjem filtera u crno-bijeloj fotografiji, ali je zgodan trik kojeg sam jednom davno negdje pročitao na webu. Sada vidite zašto je sa digitalcima uvijek poželjno fotkati RAW u koloru, a nikada ne uključivati opciju fotografiranja u crno-bijelome! A također vidite da je moguće kolor negative isfurati na art cb stil ;)

Fotografijom se bavim nekoliko godina kao hobijem, iz vlastitog gušta, nipošto zbog zarade. Pomalo sam freak na opremu tako da sam, isprobavajući razne opcije, od digitalaca, 35mm filma i dalje, ostao oduševljen kvalitetom fotografija koje se dobiju na srednjem i velikom formatu filma. To je prije svega zbog fizičke veličine filma i efekta koji se postiže korištenjem 80 mm objektiva kao normalca na 6×6 i 150 mm objektiva na velikom formatu.

Nisam pretjerano aktivan u foto forumima, ali primjećujem da se svako malo pojave entuzijasti koji bi nakon digitalnog SLR-a željeli isprobati fotografiju na film - crno-bijeli ili dijapozitiv.  Nažalost, ovdje u Zagrebu koliko znam postoje još samo dva laboratorija koji razvijaju dijapozitive - Labart na Trešnjevci i DigitalEfke u Maksimiru. I jedni i drugi se bune kako je dijapozitiva sve manje, kemija se treba obnavljati, a da bi proces bio i ostao kvalitetan potrebno je dnevno kroz stroj provući najmanje 5 filmova što je često nemoguća misija. Tu mi se nekako čini da dolazi do nesrazmjera “ponude i potražnje”, odnosno vidim i dalje dobar interes za fotografiju na film, a labosi se bune da je posla sve manje.

No da krenemo od početka - kliknite na linkove i pogledajte njihove web stranice. Labart pokazuje rezultat nagradne igre koji tamo stoji već par godina, a u forumu je nula postova i nula tema. Također piše da rade subotom što već dugo nije istina.  DigitalEfke stranice su svakako kvalitetnije, ali sadržaj je mršav, nudi se cjenik, karta i to je sve.

Fotografija je već odavno figurativno izašla iz tamnih komora i fotoklubova na internetske forume, newsgrupe, online natjecanja, Facebooke i slično. Analogna fotografija ima svoje zaljubljenike, ali novi članovi se moraju tražiti i vabiti jer će ih teško same put navesti do jednog od dva mjesta u gradu gdje se razvijaju dijapozitivi. Od kada postoje digitalci i jeftini kvalitetni printeri sve je manje ljudi koji u fotolaboratorije uopće i donose fotografije na razvijanje, bez obzira na kojem mediju su snimljene.  Čak i ja svoje filmove isključivo skeniram i onda možda dvaput godišnje odaberem nekoliko njih za razvijanje! Koji apsurd - ljudi sve više fotografiraju, a sve je manje fotografija koje možete primiti u rukama.

Fotolaboratoriji se nažalost teško i sporo prilagođavaju nastaloj situaciji i na kraju propadaju umjesto da profitiraju u sve većem broju fotoamatera od kojih se mnogi povremeno upuštaju u isprobavanje analogije, ali i brzo odustaju jer je sve to “komplicirano” - strah od kemijanja u tamnoj komori sa crno-bijelim filmovima ili komplikacije sa nalaženjem fotolaboratorija koji će razviti dijapozitiv. Nevjerojatno mi je da na svojim web stranicama niti jedan laboratorij ne navodi mogućnost slanja dijapozitiva poštom! Zar misle da je fotoentuzijastu iz Babine Grede lako doći u Zagreb i pronaći Hondlovu i Nehajsku? Još nigdje nisam vidio banner od nekog laboratorija da se vrti na HRPC-u,  Ptičici, Fotozineu i sličnim siteovima!

Fotografija je kultura koja se treba njegovati. Informacije trebaju doći do krajnjih korisnika jer se fotograf amater neće niti upuštati u avanturu analogne fotografije i potrage za laboratorijem koji će mu razviti dijapozitiv ako se sam laboratorij ne potrudi unaprijed osigurati rješenje problema i ne ponudi kvalitetnu uslugu. Prodaja filmova je nakon rapidnog pada počela stagnirati, a proizvođači i dalje namjeravaju održavati proizvodnju. Koliko mogu vidjeti, najveći problem su upravo labosi. Naravno da nije moguće ostvariti profit na 5 filmova dnevno, ali je sigurno moguće pronaći dovoljan broj entuzijasta kako bi se održala kultura klasičnog načina izrade filmova.

Možda se varam? Volio bi čuti i vaše mišljenje.

Ovo je moj prvi uspjeli dijapzitiv snimljen aparatom velikog formata Wista Field 4×5 i 135mm objektivom. OK, kadar bi mogao biti i bolji, a bome i odabir godišnjeg doba, no dan je bio prekrasan i idealan za isprobavanje dijapozitiva velikog formata. Dijapozitiv uživo izgleda vrlo impresivno! Sken također - na kućama Kostajnice u daljini vide se svi detalji, prozori, krov, automobili na cesti…fantastično! I sve je oštro od prednjeg plana pa do beskonačnosti čak na f/16 što je moguće dobiti jedino pomicanjem prednje ploče koja drži objektiv. U ovom slučaju ploča je nagnuta malo prema naprijed (da se dobije dubinska oštrina) i spuštena dolje (da se vidi skoro cijeli čamac, a zgrade u daljini ne budu “srušene”.

135mm objektiv e ekvivalent 45mm na leica formatu - napravio sam za usporedbu identičnu fotografiju sa “malim” aparatom koju ću kasnije staviti za usporedbu.