Analogue in New York (1)

Putovanje u USA bilo je prvenstveno povodom potpune pomrčine Sunca. Veliki spektakl, svakako, no dobra prilika da po prvi puta doživim i “Ameriku”, a kud bolje nego u gradovima poput New Yorka i Chicaga! Bilo je teško odabrati fotoaparate za put. Kao ljubitelj filma, morao sam ponijeti i odgovarajući aparat. Odlučio sam se za dva – Rolleiflex kao srednjeformatni i meni najdraži aparat, te kompaktni, ali kvalitetni Contax T2.  Jednako kao što volim fotografirati, volim se igrati sa igračkama koje rade fotke Također više volim crno-bijeli film, no i zrno na kolor filmu ima svoju čar. Pa umjesto simuliranja filma na digitalnom aparatu, evo par fotografija iz jedne role kolor filma.

Kostajnica sa Kavrlje

Kostajnica sa Kavrlje
Kostajnica sa Kavrlje

Ovo je moj prvi uspjeli dijapzitiv snimljen aparatom velikog formata Wista Field 4×5 i 135mm objektivom. OK, kadar bi mogao biti i bolji, a bome i odabir godišnjeg doba, no dan je bio prekrasan i idealan za isprobavanje dijapozitiva velikog formata. Dijapozitiv uživo izgleda vrlo impresivno! Sken također – na kućama Kostajnice u daljini vide se svi detalji, prozori, krov, automobili na cesti…fantastično! I sve je oštro od prednjeg plana pa do beskonačnosti čak na f/16 što je moguće dobiti jedino pomicanjem prednje ploče koja drži objektiv. U ovom slučaju ploča je nagnuta malo prema naprijed (da se dobije dubinska oštrina) i spuštena dolje (da se vidi skoro cijeli čamac, a zgrade u daljini ne budu “srušene”.

135mm objektiv e ekvivalent 45mm na leica formatu – napravio sam za usporedbu identičnu fotografiju sa “malim” aparatom koju ću kasnije staviti za usporedbu.

Lomotomia

UPDATE: fotke sa Lomotomie možete vidjeti na Flickr-u.

Jučer, 25.10., održana je u Zaboku Lomotomia, prvi Lomo summit u Hrvatskoj. Na izložbi su bile fotografije snimljene tzv. Lomo aparatima – Holgama, Dianama, Smenama i sličnim lo-fi mašinama koje baš zbog loše kvalitete snimaka fotografijama daju poseban ugođaj. Bilo je pravo osvježenje vidjeti puno maštovitih, kreativnih fotografija koje se znatno razlikuju od danas popularnih savršenih fotografija digitalaca sa XY megapixela i moćnim objektivima. Plastične “igračke” uz malo mašte i odgovarajući koncept koji ne opterećuje autora u očekivanju “ultimativne” fotografije, čine čuda.

Lomotomia u Zaboku je imala odličan koncept i ja sam stvarno oduševljen! Ekipa se našla ujutro u Zaboku gdje smo nakon jutarnje kavice išli u šetnju gradom i pucali fotke. Filmovi su u 12h odneseni na razvijanje, a od tih fotografija smo kasnije radili lomo zid. Mi smo išli na klopu (besplatnu!) i kasnije do mjesta izložbe. Lokacija je bila fantastična – u hodniku napuštene bolnice! Hodnik smo prvo obljepili Lomotomia selotejpom i kasnije svi zajedno postavili fotke prijavljene za izložbu, a na kraju, oko 20h slagali lomo zid. Zid je ispao najveća fora jer je ekipa najviše proučavala hrpetinu malih fotki uz mjuzu DJ-a i cugu.

Još nemam razvijene fotke sa same izložbe no zato pogledajte kolekciju fotki snimljenih ujutro za lomo zid. Ako netko ima galeriju, pošaljite link u komentaru!