Milan Fizi – Fotografija PDF download

Knjiga Milana Fizija “Fotografija” odavno više nije u tisku. Zadnje izdanje je iz 1982. godine, 6 godina nakon autorove smrti, ali i dalje se smatra neizostavnim dijelom knjižnice svakog fotografa entuzijasta. Sada kad imamo Youtube tutoriale i knjige pune šarenih fotografija, neobično je da se “Fotografija” i dalje preporučuje početnicima koji su malo više zagrizli u fotografiju. Upravo činjenica da je knjiga zapravo siromašna fotografijama je njena najveća prednost. Pa čak ako se uzme u obzir da je “Fotografija” pisana u doba vrhunca crno-bijele fotografije, sve što je unutra izneseno vrijedi i danas. jednostavno napisan tekst svima je razumljiv, a istovremeno i vrlo poučan. U masi fotografija na Facebooku, Instagramu, itd., valja se podsjetiti o načinu rada fotoaparata, kadriranju i estetici fotografije, svjetlu na fotografiji…

Iako se knjiga još uvijek može pronaći rabljena u oglasima ili sajmovima, smatrao sam da je vrijeme da se digitalizira. Postoji i skenirana verzija, no to je samo hrpa nabacanih stranica/slika i kao takva mi nije bila upotrebljiva. Zbog toga sam odlučio napraviti potpuno novi prijelom knjige koji je prilagođen čitanju na smartphonenima ili računalima. Nastojao sam da PDF bude čim bliži originalu (rađeno je prema drugom izdanju iz 1966.) s razlikom da je prijelom napravljen na A4 formatu kako bi se dijelovi mogli printati po potrebi. Knjiga je skenirana i provučena kroz OCR, fotografije derasterizirane, a i font je blizak (iako ne jednak!) originalu.

PDF knjige “Fotografija” je potpuno slobodan za download. Trenutna verzija koju možete ovdje pronaći nije 100% kompletna – sadrži poglavlja od početka do “Tamne komore”, što je tek nešto više od polovice originalne knjige. Kasnija poglavlja su interesantna tek ljubiteljima u analognu crno-bijelu fotografiju, a ovaj prvi dio je ipak univerzalan. Nisam radio nikakve promjene u tekstu (tačka!). Naravno da će se neki dijelovi činiti arhaičnima (što i jesu!), ali vjerujem da će i to biti zanimljivo kao putovanje u zlatnu prošlost crno-bijele fotografije. Naravno, knjigu planiram dovršiti do kraja, pa povremeno ponovo svratite da vidite je li dotupna nova verzija.

Želim vam da uživate u ovom djelu koje će vas, nadam se kao i mene, inspirirati da se uhvatite fotoaparata i počnete gledati svijet kao fotograf. Čak i ako se već dugo bavite fotografijom (poput mene), ova knjiga je odličan suputnik i podsjetnik koji će nadam se biti neizbježan dodatak u vašim smartphoneima.

DOWNLOAD – Milan Fizi “Fotografija”

Na skeniranje, obradu i prijelom sam potrošio zbilja puno vremena. Ako smatrate da vrijedi, donirajte za (foto)pivu pomoću donjeg linka. Preko smartphonea možda neće funkcionirati pa možete donirati na moj mail: boris.stromar@gmail.com – a svakako javite ako pronađete koju grešku u PDFu!

 

 

SP-445 doza za razvijanje

Početkom godine naletio sam na Kickstarter kampanju za dozu za razvijanje filmova velikog formata, točnije 4×5. Uz umjerenu cijenu i volumen od samo pola litre za razvijanje četiri fotografije, doza me zainteresirala pa sam podržao projekt. Naime, do sada sam razvijao negative u “tacnama” u potpunom mraku što je bilo prilično nezgrapno, a Jobo tankovi su podosta skupi.

Kampanja je uspješno financirana, ali naravno bilo je manjih problema prilikom izrade prototipova pa mi je doza stigla tek krajem kolovoza, a isprobao sam ju tek nekidan. Evo na fotografijama moja kćer dok otvara paket

U dozi se nalaze dva držača za 4×5 film, svaki može smjestiti dva filma, dakle idu četiri komada odjednom. Stavljati ih u mraku nije nikakav problem, jednako tako niti izmjenjivati kemikalije za razvijanje. Jedino što sam primjetio je da poklopac ponekad ne sjeda skroz do kraja u posudu, ali gumeni spoj je čvrst i ne propušta svjetlost. Negativi su lijepo i jednolično razvijeni te mi se više ne dešavaju oštećenja kao prije. Moram priznati da već dulje vrijeme nisam koristio 4×5 format upravo radi komplikacija oko razvijanja. Ova doza je pojednostavila proces i veselim se ponovo koristiti svoju drvenu Wistu! Dolje pogledajte skenove filmova koje sam razvio u SP-445. Doza sa poštarinom u Hrvatsku je oko $110.

Camera obscura

Camera obscura (“pinhole camera”) je vrsta fotografije u kojoj se umjesto objektiva koristi vrlo malena rupica (“pinhole”). Svjetlost koja prolazi kroz rupicu će na suprotnoj strani napraviti obrnutu sliku okoline. Efekt je primjetio još Aristotel gledajući svjetlost koje prolazi kroz lišće – bez obzira na oblik rupe/prolaza među lišćem, na tlu je među sjenama uvijek bila okrugla svjetlost. Ono što je vidio zapravo je projicirana slika Sunca! Aristotel nije uspio otkriti kako nastaje slika – efekt je prvi puta opisan u Kini u 5. stoljeću.

Projicirana slika camere obscure nije oštra poput onih koje dobijemo upotrebom leća, odnosno fotografskih objektiva. U ovome članku možete vidjeti nekoliko mojih fotografija, a pogledajte i galeriju. No, čar fotografiranja camerom obscurom upravo je u tome što za fotografiju nije potrebna leća, pa je “fotoaparat” (cameru obscuru) moguće u potpunosti napraviti u kućnoj radinosti! Izrada aparata je vrlo zabavna i maštovita, pa se tako mogu napraviti od kutije šibica, limenke, kutije za cipele ili izraditi iz drveta. Na internetu se mogu pronaći nacrti koje možete isprintati na tvrdom papiru i sastaviti u gotovu cameru obscuru. Pogledajte linkove na kraju teksta! Iako su fotke mutne, imaju neku posebnu draž.

Zrinjevac
Zrinjevac

 

Da bi dobili čim oštriju fotografiju, rupica mora biti vrlo malena. Veće rupice proizvesti će vrlo mutnu sliku. Rupicu je najbolje napraviti u metalnoj pločici. Idealno je uzeti limenku pića, izrezati kvadrat otprilike 2×2 cm (ili koliko vam odgovara za dizajn vaše obscure) i u njemu iglom polagano probušiti rupicu. Iglu lagano pritisnite i okrećite (ili okrećite pločicu) kako bi rupica bila čim više okrugla. Da, i nepravilna rupica će napraviti sliku, ali ako je okrugla, slika će biti oštrija. Umjesto limenke možete koristiti poklopac od jogurta ili vrhnja. Aluminijske folije nisu dobre jer su pretanke pa će propuštati svjetlost, a niti rupica se ne može kvalitetno napraviti.

Tragovi ljudi
Tragovi ljudi

 

Kolika treba biti rupica? Idealna velična ovisi o žarišnoj daljini. Žarišna daljina je udaljenost od rupice do “senzora” (film, fotopapir ili digitalni senzor). Kao i kod pravih fotoaparata, manja žarišna duljina proizvesti će širokokutnu fotografiju. Za 50 mm rupica bi trebala biti promjera 0.3 mm, a za 25 mm 0.2 mm. Ovdje možete izračunati točnu potrebnu dimenziju. Da, to je vrlo maleno i teško je točno odrediti veličinu, ali dobro je okvirno znati dimenzije.

Budući da je rupica vrlo malena, propušta malo svjetlosti. Na gore navedenom linku možete izračunati f-broj: za 50 mm i 0.3 rupicu to je f/167! To znači da će ekspozicija na sunčanom danu biti 1 sekundu na fotografskom filmu od 100 ASA. Ako je oblačno, 3-5 sekundi. Niste li sigurni, rađe malo produljite ekspoziciju, film je dosta tolerantan.

 

Moj izbor za cameru obscuru je tijelo fotoaparata Mamiya Super 23. Aparat prima filmove srednjeg formata, a negativi su dimenzija 6×9 cm (2×3 inča). Rupicu sam stavio u karton na otvor za objektive. Sviđa mi se što je na taj način žarišna duljina otprilike 45 mm, što je na tom formatu filma širokokutno. Obično fotkam na film od 25 ASA, dakle manje osjetljivosti, kako bi ekspozicije bile čim dulje. Na taj način kada fotkam po gradu čini se da gotovo uopće nema ljudi ili ostaju samo njihovi “duhovi” budući da se kreću za vrijeme ekspozicije od 10 sekundi ili više!

pinhole-mamiya

Nekoliko ideja za cameru obscuru:

Camera obscura se naravno može napraviti i na digitalcu! Samo trebate žrtvovati poklopac za tijelo fotoaparata, u sredini izbušiti rupu i na nju staviti pločicu sa rupicom. Zgodno je što na taj način možete napraviti više rupica i odrediti koja je najoštrija! Pogledajte kako je to napravio Mike – odlična detalja uputstva sa prikazanim fotografijama kroz rupice različitih veličina.

  • Jako štosne su Corbis camere obscure, maštovito dizajnirane, šarene, a dovoljno je skinuti PDF i isprintati ga! Preporučam da print napravite u nekoj digitalnoj tiskari na kvalitetnom premaznom 300g papiru.

pinhole-corbis

  • Klasik – camera obscura od kutije šibica. Detaljna uputstva, vrlo pregledno.

pinhole-matchbox

pinhole-dirkon_02

pinhole-mac

pinhole-can

  • Obscura, ručni rad sa satnim mehanizmom koji kontrolira ekspoziciju. Steampunk! Prekrasno izgleda.

pinhole-heartbeat1b

pinhole-can2

Svake godine, zadnje nedjelje u travnju, održava se “Pihole Day”, manifestacija kojoj je cilj promovirati ovakav način fotografije. Zahvaljujući našim “aktivistima”, Hrvatska je među najzastupljenijima u ovoj manifestaciji! Pridružite nam se i vi – skemijajte kamericu i idemo fotkati

Fotke kao iz osamdesetih

Neki dan sam izvukao iz ormara svoj Contax T2 (o njemu pročitajte moju recenziju) da isprobam kako funkcionira jer mi se činilo da povremeno zeza fokus – objektiv bi se izvukao pa uvukao i morao sam ga često paliti i gasiti, a na fotkama bi primjetio da je fokus nekako čudan, kao da se objektiv izvukao ukoso. Vidio sam da javlja da je baterija slaba pa sam ju promjenio i ispucao film za probu. Sretno mogu javiti da je sa fotićem sada sve u redu, no poanta ovog posta je ipak nešto drugo.

Skenirajući fotke primjetio sam da program (bilo Vuescan bilo Epson Scan) ne mogu izvući korektne boje. Film koji sam kupio je najjeftiniji iz DM-a, Paradies 200 kojeg sam uzeo sam probe radi. Rezultati su ipak vrlo zanimljivi. Gledajući fotke u Photoshopu, baš zbog tih nekih blijedih boja, slabog kontrasta i zrnatosti doslovno izgledaju kao da su snimljene sedamdesetih ili osamdesetih godina.

Burek s venama
Burek s venama

Fotografija Ilice kao da je izašla iz nekog drugog vremena:

Old skul
Old skul

Na gornjoj fotki sam ipak malo promijenio boje (sken je vukao na zeleno) i kontrast, no ukupni dojam je ostao isti. Efekt definitivno nije vidljiv kada se snima na modernim, nazovimo ih “profesionalnim” filmovima (vidi recenziju) jer dotični su upravo namjenjeni skeniranju. Za efekt osamdesetih definitivno je “kriv” loš film jer to ne ovisi o aparatu – evo fotografije snimljene Nikonom:

Dva do Žitnjaka
Dva do Žitnjaka

Svakako se isplati malo više posvetiti ovakvoj vrsti fotografije budući da svi oko nas, ako ne fotkaju digitalno, onda uglavnom rade crno-bijele fotke. Film Paradies u DMu je odličan za eksperimentiranje, ali može ga se nabaviti samo u 200 i 400 ASA što je previše za sunčane ljetne dane. Pokušajte u lokalnoj foto radnji pronaći neke filmove sa isteklim rokom trajanja. Pokušajte se raspitati gdje su stajali jer vremenom filmovima pada kontrast, ali i osjetljivost. jedom sam koristio stari Kodak od 1000 ASA, ali sam ga fotkao kao da je 100 ASA i to je dalo odlične rezultate. U takvim slučajevima treba paziti ako vam aparat sam očitava osjetljivost filma da postavite kompenzaciju ekspozicije ako je to moguće. Ispucane filmove možete poskenirati u svakoj foto radnji – meni su skenovi iz Badrova bili sasvim ok, no ako želite, javite se meni pa ih poskeniram za cugu ili dvije

Potrudite se odabrati motive kojih se sjećate sa starih fotki ili iz djetinjstva. U njih jednako spadaju fotografije centra grada kao i tadašnjih novogradnji, a ljeto je idealno za snimanje zrnatih uspomena sa mora. Obiteljske fotke sa rođendana ili roštiljanja imati će instant nostagličnu notu, bez potrebe za digitalnom manipulacijom što im daje neku iskrenu toplinu i autentičnost. Prema tome, izvadite stari analogni aparat iz ormara, provjerite baterije – i ponovo vratite osamdesete u život!

Još jednu pa idemo!
Još jednu pa idemo!

GoPro Hero3 Silver – recenzija

GoPro kamerice su mi bile skroz fora koncept – mala, nenametljiva kamera kojoj je primarna namjena za sport i akciju, ali je isto fora za snimati situacije u kojima se ljudi ponašaju spontano. Ipak stare verzije su za mene imale manu što im je zvuk bio dosta loš, stalno je nešto krčalo, a budući da nisam neki lik od ekstremnih sportova, to mi je bio dovoljno velik minus da odustanem od nabavke.

Nedavno se to promijenilo sa izlaskom nove Hero3 kamere – o kojoj sad već i vrapci pjevaju Ja sam se odlučio za Silver verziju koja je jeftinija od Black, a im sve karakteristike koje meni trebaju. One fore sa videom ultra visoke reolucije su mi skroz nepotrebne, kao i veliki FPS jer ova moja kamera ne bude vidjela puno akcije Osim toga, black verzija nije bila dostupna kad je Hero 3 najavljen, a moja kamera je stigla točno prije putovanja u Australiju na potpunu pomrčinu puta i biti će super za video putopis iz prvog lica.

Karakteristike kamere neću detaljno opisivati jer ih sigurno znate, a vjerujem da će biti zanimljivo pročitati kako se ponaša Hero 3 Silver u stvarnom svijetu.

Kamera stvarno izgleda cool, dizajn je super složen i daje ono malo dodatnog ponosa vlasniku kamere. Odmah moram napisati veliku zamjerku – poklopac koji štiti utor za memorijsku karticu, USB i HDMI priključke je trebao biti napravljen kao vratašca, odnosno nekako spojen sa kamerom. Ta vrata se često miču, zbog punjenja baterija ili spajanja na komp. i vrlo je lako zametnuti taj mali poklopac, a nije mi baš fora da se na tim mjestima skuplja smeće.

Negdje sam čitao da su postavke malo teže za skužiti budući da se koriste samo dva gumbića, ali meni to nije bio neki problem. Da, treba par puta proći po menijima da bi se upoznalo sa funkcijama, no sve je vrlo jednostavno za shvatiti i bez pretjeranog čačkanja po priručniku koji se, BTW, može pronaći samo online u PDF izdanju.

Video kvaliteta je skroz dobra, tu nema zamjerki. Jedino se na tamnim dijelovima u situacijama sa slabom rasvjetom dosta vidi digitalni šum, ali to ne smatram velikom manom jer snimanje u takvim situacijama nije primarna namjena ove kamerice. To će možda smetati, štajaznam, roniocima na većim dubinama ili oblačnom vremenu, ali meni je to nebitno.  Automatska ekspozicija radi jako dobro – ignorira izvore rasvjete i fino se prilagođava ambijentu pa se okoliš uvijek dobro vidi. Balans bijelog bi pod umjetnom rasvjetom mogao biti bolji.

Za snimanje filmova obično koristim 720p video jer dotičnog na 32MB karticu stane dobrih 7 sati dok je za full HD minutaža duplo manja – odnosno, to znači duplo više prostora za arhiviranje snimki.

Silver verzija može snimati fotke rezolucija 11 i 5 MP. kvaliteta fotke u 11MP nije nimalo očaravajuća, puno je digitalnog šuma u kombinaciji sa jpeg kompresijom te izraženom kromatskom aberacijom na rubovima fotke.

Crop fotografije u maksimalnoj rezoluciji

Naravno, od te male kamere nije realno očekivati čuda na fotografijama, a one izgledaju sasvim ok kad se smanje za web. Dinamički raspon je slab, automatsku ekspoziciju često zezne svjetlina neba i dobro je da su stavili opciju spot mjerenja za takve situacije. Ali super mi je distorzirana perspektiva – uz  nedostatak kontrole oko raznih parametara ekspozicije znači da se mora fotkati u Lomo stilu, što meni sasvim odgovara

Smanjena i lagano obrađena fotka

Budući da se Hero kamere kod fotkanja često koriste za timelapse, čudno je da nema opcija snimanja fotki u rezoluciji koja će odmah odgovarati 1080 i 720 HD videu. Fotke od 5MP zauzimaju oko 3MB i prostor na kartici se vrlo brzo popuni kada se snima timelapse. Takva rezolucija je skroz nepotrebna za timelapse. Onda to na računalu treba smanjivati, eventualno croppati pa slagati u video..bilo bi zgodno da se to nekako može automatizirati kako bi se proces ubrzao i pojednostavio.

Zgodno je da kamera ima wireless, pa se kadriranje može provjeriti na smartphoneu, ali moj iPhone 4 sa GoPro aplikacijom ne može pronaći kameru Ne kužim u čem je problem. (EDIT: problem je riješen sa novim firmwareom. Snimka na iPhoneu kasni 5-6 sekundi, ali je vrlo korisna za kadriranje)

Dosta zamjerki sam čuo na osnovu trajanja baterije. Do sad sam snimio samo jedan dugački video od 30 minuta i kamera je uredno pokazivala dvije od tri crtice snage baterije. Za nekakvo normalno snimanje mi se čini sasvim ok.

Kamera dolazi u paketu sa dva samoljepljiva postolja, ravnim i zakrivljenim, uz nekoliko produžetaka, te vodonepropusnim kućištem kojem se mogu mijenjati vrata. Kućište služi kako bi se kamera mogla montirati na razna dodatna postolja. Vrata su izmjenjiva i u paketu dolaze dva – jedna su vodonepropusna, ali kroz dotična ne prolazi ni zvuk. Zato postoje vratašca sa rupom koja se koriste na suhom da bi audio mogao biti normalan. Moguće je nabaviti “The Frame”, okvir kojim se kamera montira na postolja bez prozirnog kućišta, samo ipak misim da je za bilo kakve akcijske snimke bolje koristiti kućište. Kamera dolazi u zgodno smišljenoj kutiji – na postolju u prozirnoj plastici, a fora je što se to postolje može odvojiti od kutije i koristiti kao treća mogućnost montiranja kamere.

Od dodataka sam uzeo jedino remen za staviti kameru na glavu odnosno snimanje iz prvog lica. Dao sam svojoj kćerki koja je nedavno napunila 5 godina i super je vidjeti svijet iz njene perspektive! Sad tek kužim kako smo mi starci dosadni i komplicirani dok se ona veseli malim stvarima – balonima i svjetlucavim maticama koje nađe na podu Samo zbog toga mi se investicija već isplatila

Nikkor 300mm f/4 D

NOVO: Nikon je nedavno predao patent za izradu 300mm f/4 VR objektiva koji je puno kompaktniji od postojećeg. Objektiv između ostalog sadrži jedan difrakcijski element za smanjenje kromatske aberacije uz puno manju duljinu objektiva. Ukoliko vam se ne žuri sa kupovinom 300mm objektiva, pričekajte, vjerojatno će ovim starim verzijama pasti cijena pa će biti dobra prilika za kvalitetan povoljni teleobjektiv.

Pripremajući se za potpunu pomrčinu Sunca u Australiji u studenome, razmišljao sam o nekom teleobjektivu pomoću kojeg bi mogao dobro ufotkati totalitet, naročito cijelu koronu. Iako postoji puno raznih jeftinijih opcija (stari manualni objektivi, popularni MTO…), ipak sam se odlučio za fiksni Nikkor 300mm f/4. To je D verzija, dakle ne ona novija AF-S koja ima Silent Wave motor, već starija, sa malim 39mm filterom koji se stavlja unutar cijevi, za razliku od novih koji imaju 77mm navoj ispred objektiva.

Totalno je kul!
Totalno je kul!

Za ovaj objektiv odlučio sam se prvenstveno zbog cijene. Na Ebayu sam ga našao za 600 USD, naspram više od 1000 USD koliko se traži za AF-S verziju. Optika je praktički jednaka, razlika je samo u detaljima koje sam već naveo. Da, tu je i f/2.8 objektiv, ali taj je brutalno skup. Cijena za ovaj objektiv mi se čini prilično povoljna budući da 180mm f/2.8 košta tek  pedesetak dolara manje.

300 mm objektiv je prilično specijalizirana stvarčica i vidim da se malo ljudi odlučuje kupiti ga – a još manje njih ga prodaje, što je definitivno naznaka kvalitete. Tražeći po internetu, apsolutno niti jedna recenzija nije imala bilo kakve negativne ocjene, osim malo zanovijetanja glede odabira 39mm filtera. To mi je bila dodatna motivacija za odluku o kupovini, a znam iz iskustva da kompromisi u optici obično završavaju frustracijom. Gledajući cijene i peformanse, čini mi se da je ovaj 300mm objektiv jedan Nikonov neotkriveni biser.

Čim sam ga dobio, primjetio sam da je konstrukcija izuzetno kvalitetna. Objektiv je masivan i teži više od kile! Cijelo tijelo je metalno, izvana obloženo grubom teksturom koja i vizualno daje dojam čvrstoće. Prsten za stativ je također masivan, dobro balansiran, i ne čini se kao da bi ikada s njim trebalo biti problema. Objektiv ima integrirano sjenilo na izvlačenje, što mi se jako sviđa jer sjenila koja se moraju šarafiti mi uopće nisu praktična pa ih najčešće ostavljam doma. Rijetko kad osjećam potrebu za korištenjem sjenila, ali u ključnim trenucima čine veliku razliku. Moderna sjenila čudnih krivuljastih oblika su mi potpuno nejasna i više izgledaju kao modni dodatak. Volio bi kad bi se na više objektiva nalazila ovakva sjenila na izvlačenje.

Iza sjenila nalazi se prsten koji me na prvi pogled zbunio. Ima maleni šaraf i skalu udaljenosti. Nakon prvog “šoka” shvatio sam da je to graničnik za autofokus. Naime, objektiv nema vlastiti motor za fokusiranje što znači da je autofokus moguć samo sa tijelima koja imaju vijak za autofokusiranje – sa fotoaparatima niže klase poput D40, D60 i D5000 morati ćete ručno fokusirati ili iskeširati novce za AF-S verziju. Navedeni šaraf koristi se kao graničnik na bilo koju udaljenost kako bi se skratilo “traženje” fokusa – ukoliko u datom trenutku fotkate udaljene objekte granicu možete postaviti na 5 ili 10 metara, a jednako tako i ako želite fotkati portrete na bližim udaljenostima. To mi se čini odlična opcija budući da teleobjektivi obično imaju prekidač koji ih “ograničava” samo na tvornički predodređene udaljenosti dom ovdje to možete podesiti proizvoljno situaciji u kojoj se nalazite.

Optički, f/4 se možda čini  “spor”, ali ako to usporedite sa zoom objektivima koji su barem jednu blendu sporiji na istoj žarišnoj duljini te uzmete u obzir činjenicu a je već na punom otvoru objektiv izvrstan, onda već pričamo u potpuno drugom kontekstu. Nisam radio testove, njih možete i sami naći na internetu. Ovaj Nikkor je već na f/4 vrlo oštar sa jako malo vinjetiranja i praktički bez kromatske aberacije, a zatvori li se još jednu blendu postaje čisto savršenstvo. Iako sam mislio objektiv iskoristiti za pomrčinu Sunca i kasnije ga prodati, nakon kratkog testiranja bilo mi je jasno zašto ga se tako malo ljudi želi riješiti. Pogledajte na primjer fotografiju Ilice koju sam okinuo sa Trga Bana Jelačića (Nikon D700, f/4, 1/1000, ISO 800):

Ilica!
Ilica!

Da, stajao sam na proširenju između tramvajske pruge na Trgu nasuprot nebodera i dobio ovu fantastičnu perspektivu sve do Frankopanske uz krasan kontrast i lijepi bokeh. Sljedeću fotku sam napravio sa kule Lotrščak (preporučam svima da se tamo popnu, upad je samo 10kn, a pogled prekrasan) – uz samo malo croppanja i popravljanja perspektive, fotka podsjeća na neki goblen – i to bez ikakve kromatske aberacije (Nikon D700, f/11, 1/500, ISO 200):

Šareno!
Šareno!

Uz malo planiranja, 300mm objektiv je izvrstan za fotografije prirode, grada, detalja i sportsku fotografiju. Definitivno najbolji “best-buy” od svih teleobjektiva, čak i u odnosu na noviju AF-S verziju. Vjerojatno će biti interesantniji vlasnicima full frame fotoaparata, ali i na modernim crop tijelima veće rezolucije će biti itekako koristan kao jeftiniji super-teleobjektiv sa besprijekornom optikom.