Analogue in New York (1)

Putovanje u USA bilo je prvenstveno povodom potpune pomrčine Sunca. Veliki spektakl, svakako, no dobra prilika da po prvi puta doživim i “Ameriku”, a kud bolje nego u gradovima poput New Yorka i Chicaga! Bilo je teško odabrati fotoaparate za put. Kao ljubitelj filma, morao sam ponijeti i odgovarajući aparat. Odlučio sam se za dva – Rolleiflex kao srednjeformatni i meni najdraži aparat, te kompaktni, ali kvalitetni Contax T2.  Jednako kao što volim fotografirati, volim se igrati sa igračkama koje rade fotke Također više volim crno-bijeli film, no i zrno na kolor filmu ima svoju čar. Pa umjesto simuliranja filma na digitalnom aparatu, evo par fotografija iz jedne role kolor filma.

Večer na Gornjem gradu

Ovi proljetni dani su zbilja prekrasni. Iako je vani hladno, bistro nebo kao da traži da se prošetamo gradom. Jedno popodne sam radio upravo to, izmamilo me Sunce, no šetnja gradom fotografski nije baš bila inspirativna. Ipak, nakon zalaska Sunca našao sam se na Gornjem gradu. Sa bistrog tamno plavog neba na istoku pozdravila me Venera, a svjetlost plinskih lampi davala je lijepi kolor kontrast. Kontrasta je bilo i previše pa sam se odlučio na meni inače neomiljenu HDR fotografiju. U ovom slučaju je to bio odličan izbor jer bliještanje rasvjete je prigušeno, a vidljiva je fina tekstura u sjeni. Okinuo sam tek nekoliko kadrova, ali mi se čini da je lijepo dočarana atmosfera sutona na Gornjem gradu.

Fotke kao iz osamdesetih

Neki dan sam izvukao iz ormara svoj Contax T2 (o njemu pročitajte moju recenziju) da isprobam kako funkcionira jer mi se činilo da povremeno zeza fokus – objektiv bi se izvukao pa uvukao i morao sam ga često paliti i gasiti, a na fotkama bi primjetio da je fokus nekako čudan, kao da se objektiv izvukao ukoso. Vidio sam da javlja da je baterija slaba pa sam ju promjenio i ispucao film za probu. Sretno mogu javiti da je sa fotićem sada sve u redu, no poanta ovog posta je ipak nešto drugo.

Skenirajući fotke primjetio sam da program (bilo Vuescan bilo Epson Scan) ne mogu izvući korektne boje. Film koji sam kupio je najjeftiniji iz DM-a, Paradies 200 kojeg sam uzeo sam probe radi. Rezultati su ipak vrlo zanimljivi. Gledajući fotke u Photoshopu, baš zbog tih nekih blijedih boja, slabog kontrasta i zrnatosti doslovno izgledaju kao da su snimljene sedamdesetih ili osamdesetih godina.

Burek s venama
Burek s venama

Fotografija Ilice kao da je izašla iz nekog drugog vremena:

Old skul
Old skul

Na gornjoj fotki sam ipak malo promijenio boje (sken je vukao na zeleno) i kontrast, no ukupni dojam je ostao isti. Efekt definitivno nije vidljiv kada se snima na modernim, nazovimo ih “profesionalnim” filmovima (vidi recenziju) jer dotični su upravo namjenjeni skeniranju. Za efekt osamdesetih definitivno je “kriv” loš film jer to ne ovisi o aparatu – evo fotografije snimljene Nikonom:

Dva do Žitnjaka
Dva do Žitnjaka

Svakako se isplati malo više posvetiti ovakvoj vrsti fotografije budući da svi oko nas, ako ne fotkaju digitalno, onda uglavnom rade crno-bijele fotke. Film Paradies u DMu je odličan za eksperimentiranje, ali može ga se nabaviti samo u 200 i 400 ASA što je previše za sunčane ljetne dane. Pokušajte u lokalnoj foto radnji pronaći neke filmove sa isteklim rokom trajanja. Pokušajte se raspitati gdje su stajali jer vremenom filmovima pada kontrast, ali i osjetljivost. jedom sam koristio stari Kodak od 1000 ASA, ali sam ga fotkao kao da je 100 ASA i to je dalo odlične rezultate. U takvim slučajevima treba paziti ako vam aparat sam očitava osjetljivost filma da postavite kompenzaciju ekspozicije ako je to moguće. Ispucane filmove možete poskenirati u svakoj foto radnji – meni su skenovi iz Badrova bili sasvim ok, no ako želite, javite se meni pa ih poskeniram za cugu ili dvije

Potrudite se odabrati motive kojih se sjećate sa starih fotki ili iz djetinjstva. U njih jednako spadaju fotografije centra grada kao i tadašnjih novogradnji, a ljeto je idealno za snimanje zrnatih uspomena sa mora. Obiteljske fotke sa rođendana ili roštiljanja imati će instant nostagličnu notu, bez potrebe za digitalnom manipulacijom što im daje neku iskrenu toplinu i autentičnost. Prema tome, izvadite stari analogni aparat iz ormara, provjerite baterije – i ponovo vratite osamdesete u život!

Još jednu pa idemo!
Još jednu pa idemo!

Kostajnica sa Kavrlje

Kostajnica sa Kavrlje
Kostajnica sa Kavrlje

Ovo je moj prvi uspjeli dijapzitiv snimljen aparatom velikog formata Wista Field 4×5 i 135mm objektivom. OK, kadar bi mogao biti i bolji, a bome i odabir godišnjeg doba, no dan je bio prekrasan i idealan za isprobavanje dijapozitiva velikog formata. Dijapozitiv uživo izgleda vrlo impresivno! Sken također – na kućama Kostajnice u daljini vide se svi detalji, prozori, krov, automobili na cesti…fantastično! I sve je oštro od prednjeg plana pa do beskonačnosti čak na f/16 što je moguće dobiti jedino pomicanjem prednje ploče koja drži objektiv. U ovom slučaju ploča je nagnuta malo prema naprijed (da se dobije dubinska oštrina) i spuštena dolje (da se vidi skoro cijeli čamac, a zgrade u daljini ne budu “srušene”.

135mm objektiv e ekvivalent 45mm na leica formatu – napravio sam za usporedbu identičnu fotografiju sa “malim” aparatom koju ću kasnije staviti za usporedbu.

Lomotomia

UPDATE: fotke sa Lomotomie možete vidjeti na Flickr-u.

Jučer, 25.10., održana je u Zaboku Lomotomia, prvi Lomo summit u Hrvatskoj. Na izložbi su bile fotografije snimljene tzv. Lomo aparatima – Holgama, Dianama, Smenama i sličnim lo-fi mašinama koje baš zbog loše kvalitete snimaka fotografijama daju poseban ugođaj. Bilo je pravo osvježenje vidjeti puno maštovitih, kreativnih fotografija koje se znatno razlikuju od danas popularnih savršenih fotografija digitalaca sa XY megapixela i moćnim objektivima. Plastične “igračke” uz malo mašte i odgovarajući koncept koji ne opterećuje autora u očekivanju “ultimativne” fotografije, čine čuda.

Lomotomia u Zaboku je imala odličan koncept i ja sam stvarno oduševljen! Ekipa se našla ujutro u Zaboku gdje smo nakon jutarnje kavice išli u šetnju gradom i pucali fotke. Filmovi su u 12h odneseni na razvijanje, a od tih fotografija smo kasnije radili lomo zid. Mi smo išli na klopu (besplatnu!) i kasnije do mjesta izložbe. Lokacija je bila fantastična – u hodniku napuštene bolnice! Hodnik smo prvo obljepili Lomotomia selotejpom i kasnije svi zajedno postavili fotke prijavljene za izložbu, a na kraju, oko 20h slagali lomo zid. Zid je ispao najveća fora jer je ekipa najviše proučavala hrpetinu malih fotki uz mjuzu DJ-a i cugu.

Još nemam razvijene fotke sa same izložbe no zato pogledajte kolekciju fotki snimljenih ujutro za lomo zid. Ako netko ima galeriju, pošaljite link u komentaru!