Razvijanje crno-bijelih negativa

Svi koji se namjeravaju upustiti u fotografiranje na filmsku emulziju često to čine upravo na crno-bijeli film. ako sada postoje crno-bijeli filmovi koji se mogu automatski razviti u kolor procesu, što znači da se bez bojazni mogu dati razviti u bilo kojem foto studiju, svakako je najveći gušt fotkati na “pravi” cb film i pokušati ga razviti kod kuće. Kemikalije, mućkanje, rad u potpunom mraku…za početnika se čini da je proces kompliciran. Vjerovali ili ne, zapravo je sve vrlo jednostavno! Samo vam je potrebna doza za razvijanje i odgovarajuće kemikalije – razvijač i fiksir. Uz termometar za kontrolu temperature to je sve što vam treba da kod kuće sami razvijete crno-bijeli film!

Da bi vam olakšao taj prvi pokušaj napravio sam ovaj kratki video tutorial pomoću kojeg ćete vidjeti sve korake i trikove koje trebate znati da se upustite u avanturu razvijanja filma. Ipak je lakše kada se vidi cijeli postupak nego kada o njemu samo čitate…

Ako imate kakvih pitanja, slobodno ih postavite ovdje u kometarima ili u komentarima video snimke!

 

 

Kako odglumiti kolor filtere u PS-u?

Naime, misli se na filtere prilikom konverzije kolor fotografije u crno-bijelu. Štos je u tome da je moguće simulirati efekte raznih filtera, ali na “brzinski” način. To znači da se nećemo zamarati sa time da li se želi dobiti efekt svijetlo crvenoga ili tamno crvenoga filtera, već je uz mali trik moguće podešavanjem slidera odmah vidjeti promjenu na fotografiji kako bi se dobio željeni efekt..ili naprosto efekt koji smatrate da najbolje odgovara toj fotografiji. Da ne pričam dalje besmislice evo primjera na kojem će sve biti jasno.

Kolor fotka
Kolor fotka

Ovdje je simpatična snapshot fotografija bake i zanosne plavuše u istom kadru. Snimljena je na kolor negativ film što možda i nije najbolji izbor za ovu scenu. Odlučio sam ju prebaciti u crno-bijelu verziju. Međutim, sa konverzijom u grayscale ili desaturacijom nemamo nikakvu kontrolu nad konverzijom i nije moguće dobiti efekt crvenog, žutog ili nekog trećeg filtera kako bi naglasili određeni dio fotografije ili možda neku teksturu.

Prvo je potrebno dodati “adjustment layer” tipa hue/saturation i blend mode podesiti na “color”. Zatim dodati još jedan hue/saturation adjustment layer i u njemu saturaciju staviti na nulu (skroz lijevo). Vratimo se na prvi layer i nakon dvostrukog klika na crno-bijeli krug ponovo dobijemo opcije za namještanje hue i saturation. U ovom layeru nas interesira jedino hue. Pomaknemo slider na +19 i dobijemo ovo:

+19
+19

…ili možda probamo pomaknuti na -155 da bi dobili ovaj efekt:

-155
-155

Zgodno, zar ne? Primjetite kako je posvijetlila zgrada i kosa plavuše, a izgubile se teksture na bakinoj odjeći! Iskreno, pojma nemam da li se to može usporediti sa korištenjem filtera u crno-bijeloj fotografiji, ali je zgodan trik kojeg sam jednom davno negdje pročitao na webu. Sada vidite zašto je sa digitalcima uvijek poželjno fotkati RAW u koloru, a nikada ne uključivati opciju fotografiranja u crno-bijelome! A također vidite da je moguće kolor negative isfurati na art cb stil

Usporedba žarišnih duljina objektiva (24mm vs. 50mm)

Vjerujem da mnogi od vas znaju sve o različitim žarišnim duljinama objektiva i kakve oni efekte proizvode na fotografiji, ali nikad nije na odmet vidjeti na prijemru kako to zapravo izgleda. Ove dvije fotografije sam snimio zapravo nehotice, tek toliko da isprobam kakvu sliku daju Nikkori od 50mm f/1.4 i 24mm f/2.8. Ispalo je vrlo edukativno za mene koji se već godinama bavim fotografijom – vrlo je zgodno da svatko sam napravi takav eksperiment, ma koliko banalno se to činilo.

nikon_50mm
Gornja fotografija je snimljena na negativ film 35mm formata, fotoaparatom Nikon FM2n i 50mm objektivom. Znači, normalni objektiv i pozadina lagano van fokusa.
Ova fotka je snimljena da kadar otprilike bude jednak, sa jednakim elementima ekspozicije (otvor objektiva i brzina zavtarača), ali sa 24mm objektivom.
Ova fotka je snimljena da kadar otprilike bude jednak, sa jednakim elementima ekspozicije (otvor objektiva i brzina zavtarača), ali sa 24mm objektivom.

Odmah se primjećuje da je gotovo sve na slici oštro, te da osobe više nisu proporcionalne – odnosno, mojoj ženi se znatno povećala glava, a i kolica su se prilično izobličila. Eh da, i šta sad? U stvari, ova usporedba me podsjetila zašto volim srednji format gdje “normalac” ima žarišnu od 80mm. Stvari djeluju još prirodnije – a sve ostalo je “croppanje”. Također me podsjetilo zašto još uvijek čekam na neki povoljni full frame digitalac – croppanje neće spriječiti izobličenja objekata u kadru, ma koliko se mi trudili pokazati kako 50mm normalac postaje odličan lagani teleobjektiv na digitalcu sa 1.5 crop faktorom. Molim da se potencijalni komentatorin (a neće ih biti puno sudeći po posjećenosti ovih stranica ) suzdrže od flejmanja – nije mi namjera trubiti kako je film bolji ili nešto slično jer je vjerojatno bilo istih rasprava u eri popularizacije Leica formata naspram 6×6. Jednostavno, dobro je ponekad sa vlastitom opremom uslikati školski primjer kako bi malo osvjestili ponekad automatski odabir nekog objektiva za određeni kadar.