Lijepi li su Ilički dućani…

Ilica, najpoznatija zagrebačka ulica…uglavnom ju uzimamo zdravo za gotovo, put koji nas vodi od A do B, pješke, tramvajem ili nedajbože autom. Kod Trga je još možda glamurozna, nakon Črnomerca ju više niti ne doživljavamo kao “Ilicu”. Nakon Britanca teško da ćete vidjeti fotografije te ne-baš-najduže zagrebačke ulice i na Facebook snapshotima, a kamoli u turističkim vodičima.

Jednom davno sam gotovo svakodnevno šetao Ilicom na putu do posla. Naravno, nekakav fotoaparat je uvijek bio pri ruci, ali rezultati fotki uvijek su bili isti – oronulost, mrtvilo, zgrade koje su postale spavaonice, trgovine koje su gotovo sve bespovratno propale..osim, naravno poneke obavezne lokalne birtije, kladionice ili možda čak frizeraja.

Jučerašnji dan potpuno je odgovarao toj tmurnoj atmosferi – sivilo, kiša koja onako baš malo po malo gnjavi, kao da želi produljiti muke trulim fasadama i zabarikadiranim izlozima. Sjetio sam se svojih starih šetnji i kroz glavu mi je protutnjala verzija pjesme “Lijepi li su mostarski dućani” – no samo zbog naslova. Nema tu više bazerdžana (trgovaca), a koliko su dućani lijepi i što nam se to događa sa gradom, prosudite sami.

Za bolji doživljaj, molim kliknite na fotku i full screen prikaz.

 

Večer na Gornjem gradu

Ovi proljetni dani su zbilja prekrasni. Iako je vani hladno, bistro nebo kao da traži da se prošetamo gradom. Jedno popodne sam radio upravo to, izmamilo me Sunce, no šetnja gradom fotografski nije baš bila inspirativna. Ipak, nakon zalaska Sunca našao sam se na Gornjem gradu. Sa bistrog tamno plavog neba na istoku pozdravila me Venera, a svjetlost plinskih lampi davala je lijepi kolor kontrast. Kontrasta je bilo i previše pa sam se odlučio na meni inače neomiljenu HDR fotografiju. U ovom slučaju je to bio odličan izbor jer bliještanje rasvjete je prigušeno, a vidljiva je fina tekstura u sjeni. Okinuo sam tek nekoliko kadrova, ali mi se čini da je lijepo dočarana atmosfera sutona na Gornjem gradu.

Snijeg u boji

Još jedan prekrasan sniježni dan izvukao me van u grad Ovaj put bio sam, barem za sebe, nekonvencionalan i uzeo digitalac umjesto voljenog Rolleiflexa. Tura je bila nemaštovito ista – pješačenje po Gornjem gradu do Trga. Svejedno, iako je put bio isti, drugačiji format fotografije i fotkanje u koloru ipak su nešto sasvim drugo! Jako je puhalo pa je na nekim mjestima snijeg “padao” vodoravno! S obzirom da je su scene uglavnom bijele zbog snijega, jako je lijepo hvatati diskretne nijanse građevina koje se probijaju kroz snježne nakupine…naročito Markova crkva sa bijelim krovom umjesto “šarenoga”. Evo jedna skromna galerija fotaka moje šetnje Gornjim gradom, a sudeći po prognozi uskoro ću opet u akciju

 

Snijeg u Zagrebu

Dan nakon Božića u Zagrebu je pao obilan snijeg. Naravno, bila je to odlična prilika da se prošećem još neočišćenim Zagrebom i sa svojim dragim Rolleiflexom naoružanim Deltom 400 okinem nekoliko fotografija. Šetnja preko Krležinog Gvozda, Jurjevskom i Novom vesi rezultirala je sa nekoliko lijepih fotografija klasičnog Zagreba u zimskom ugođaju. Ako vam se neka od njih svidi, javite se, može biti i na vašem zidu!

Zagrebačka magla

Rijetko uhvatim vremena za ciljno, tematsko fotografiranje, ali kada se ujutro pojavi magla u Zagrebu ne mogu odoliti. Jedna od najzagrebačkijih stvari je za mene upravo magla. Vjerojatno zbog toga što sam odrastao u Travnom, a tamo je ima češće nego što je sad viđam na Tuškancu. Kao da svaki kvart ima svoju maglu – kada ne vidiš dalje od sljedećeg ugla ili drveta to postaje vrlo intiman odnos s okolinom. Naročito u nedjelju ujutro kada su ove fotografije snimljene i kada 99% grada još nije niti krmelje očistilo. Rijetko kada toliko uživam u fotografiranju..a tom prilikom sam uzeo cijeli sijaset fotoaparata – Nikona FM2n, Rolleflexa i velikoformatnu Wistu! Toliko sam guštao da mi nije bilo problem sve to tegliti po gradu

Evo par fotki da osjetite atmosferu!

… i naravno neizbježni Rundek