Rijetko uhvatim vremena za ciljno, tematsko fotografiranje, ali kada se ujutro pojavi magla u Zagrebu ne mogu odoliti. Jedna od najzagrebačkijih stvari je za mene upravo magla. Vjerojatno zbog toga što sam odrastao u Travnom, a tamo je ima češće nego što je sad viđam na Tuškancu. Kao da svaki kvart ima svoju maglu – kada ne vidiš dalje od sljedećeg ugla ili drveta to postaje vrlo intiman odnos s okolinom. Naročito u nedjelju ujutro kada su ove fotografije snimljene i kada 99% grada još nije niti krmelje očistilo. Rijetko kada toliko uživam u fotografiranju..a tom prilikom sam uzeo cijeli sijaset fotoaparata – Nikona FM2n, Rolleflexa i velikoformatnu Wistu! Toliko sam guštao da mi nije bilo problem sve to tegliti po gradu ;)
Za početak evo ipak samo fotki sa Nikonom i Neopanom od 400 ASA.
… i naravno neizbježni Rundek :)
napisao: Goran Dokmanović
Kako se tijekom vremena nakupila prilična količina razvijenih kolor negativa i slajdova te osobito crno-bijelih filmova formata 120 i 135, od kojih većina nije nikada ugledala “svjetlo dana”, dakle nisu nikad napravljene niti kontakt kopije, odlučio sam prije nekoliko godina investirati u film skener. Nakon kraće istrage, pala je odluka na Canon 8400F, zbog toga što je (kao i većina flatbed skenera) pružao mogućnost skeniranja raznih formata.
Nedugo nakon kupnje i nekoliko probnih skenova, slijedilo je razočaranje – slike su bile “mutne”. Da skratim dugu priču, nakon puno eksperimenata i guglanja te ponešto natezanja u trgovini i servisu, uspio sam ga uz malu nadoplatu zamijeniti za Canon 9900F – očekujući da će model 9900F, kojeg reklamiraju kao “profi”, biti znatno bolji. Nažalost, pokazalo se da nema bitne razlike (osim drugačijih maski i mogućnosti skeniranja veće količine filma formata 135 odjednom) – odnosno, da su im optičke značajke jednake.
Deklarirana rezolucija oba skenera je 3200 dpi, dok je stvarna rezolucija negdje između 1000 dpi i 1500 dpi, što je dovoljno za “pregledati što ima na filmu”, za web i slične potrebe, ali nedovoljno dobro (uzevši u obzir i vrlo ograničeni dinamički raspon) za veća povećanja ili arhivske potrebe.
Nakon ponešto vremena, odlučio sam kupiti Nikon Coolscan V ED (LS-50), dedicirani film skener za format 135, koji spada u rekreativnu klasu, optički (pod)jednak znatno skupljem modelu 5000 ED, jeftiniji zbog nemogućnosti skeniranja cijelog neizrezanog filma te bitno manje brzine skeniranja. Nikon V ED je film skener skener sa stvarnom optičkom rezolucijom 4000 dpi; dobiveni skenovi su “pixel-sharp” bez ikakve softverske obrade, što je ogromna razlika u odnosu na Canon flatbed modele.
Ono što bi svatko tko se bavi skeniranjem filma htio imati, ali sli nitko (tko se time bavi iz hobija) ne može priuštiti, zove se Nikon Coolscan 9000 ED :-)
Kod korištenja Nikona se kao glavni problem pokazalo skeniranje kolor negativa, jer su boje uvijek “pomaknute”. Za korekciju takvih pojava sam napravio nekoliko akcija u omiljenom softveru za obradu fotografija i odlučio ne gubiti puno vremena, jer kolor negative vrlo rijetko koristim.
Kao i svi ostali skeneri (ili digitalni fotoaparati), Nikon ima ograničen dinamički raspon (premda je relativno velik u odnosu na većinu ostalih film skenera i iznosi 4,2) pa uglavnom ne može obuhvatiti cijeli raspon sadržan na filmu, što je posebno izraženo kod CB negativa (što može biti subjektivan dojam, s obzirom da je najveća količina skeniranih materijala CB). Stoga je kod skeniranja često potrebno odlučiti želi li se dobiti detalje u sjenama i donekle izgubiti “highlights” ili obrnuto. Pokušao sam se igrati HDR-a sa skeniranim fotografijama (skenirati istu sliku više puta s različitim postavkama, ekspozicijom i slično) pa naknadno “spojiti” u nekom od softvera za tu namjenu, ali to iz nekog razloga nije “ispadalo” dobro.
Ukupna ocjena skenera je, uzevši u obzir i činjenicu da je u svojem kratkom životu već dvaput bio u servisu, vrlo dobar (4) :-)
Usporedni kolaži s filmovima u različitim razvijačima nisu nastali s ciljem objave na web-u, već prije godinu-dvije kao dio rasprave s kolegom koji je također amaterski razvijač filmova :)
Kako bih prikazane isječke za ovu namjenu potkrijepio i cijelim (umanjenim) fotografijama te podacima o vremenima razvijanja, koncentraciji razvijača, temperaturama, miješanju (agitaciji) i slično, pokušao sam u arhivi potražiti negative iz kojih sam složio ove usporedne fotke, jer bih na osnovi toga lako pronašao sve podatke o razvijanju.
Međutim, to se pokazalo kao skoro nemoguća misija. Naime, za većinu tih sličica danas više ne znam iz kojeg filma potječu; kad sam slagao te usporedbe, nisam zabilježio iz kojih sam slika, odnosno filmova, izrezao pojedine sličice. Nažalost, nemam vremena pretraživati redom sve skenirane fotografije i tražiti iz koje fotke potječu pojedini izresci, tako da će same slike i šturi tekst na svakoj morati govoriti sami za sebe :-)
Svi skenovi potječu iz filmova razvijenih tijekom posljednjih 10ak godina, napravljeni su Nikonom V ED pri maksimalnoj rezoluciji (4000 dpi), bez ikakve dodatne obrade u smislu “unsharp mask”, “smooth”, uklanjanje šuma, zrna ili slično.
Pokazalo se da je KB-100 izrazito zrnat (barem u kombinaciji s Rodinalom), a posebno je iznenađujuće zrno kod KB-50 (također u kombinaciji s Rodinalom). Što se veličine (odnosno, neveličine) zrna tiče, među prikazanim primjerima je apsolutni pobjednik KB-25 u Rodinalu. Nažalost, 25 ASA je često nedovoljno za slikanje iz ruke pa sam taj film vrlo rijetko koristio.
Omiljena osobna kombinacija mi je Fuji Acros 100 u Rodinalu 1+50, 16 minuta na 20oC; agitacija prvih pola minute neprekidno te potom svake minute četiri okreta doze gore-dolje. Riječ je o filmu s izrazito finim zrnom i razvijaču koji “naglašava” zrno, odnosno daje vizualni dojam oštrine ili “akutancije”, što za potrebe skeniranja na Nikon skeneru za moj ukus daje (za sada) najbolji rezultat.
Novi komentari