Večer na Gornjem gradu

Ovi proljetni dani su zbilja prekrasni. Iako je vani hladno, bistro nebo kao da traži da se prošetamo gradom. Jedno popodne sam radio upravo to, izmamilo me Sunce, no šetnja gradom fotografski nije baš bila inspirativna. Ipak, nakon zalaska Sunca našao sam se na Gornjem gradu. Sa bistrog tamno plavog neba na istoku pozdravila me Venera, a svjetlost plinskih lampi davala je lijepi kolor kontrast. Kontrasta je bilo i previše pa sam se odlučio na meni inače neomiljenu HDR fotografiju. U ovom slučaju je to bio odličan izbor jer bliještanje rasvjete je prigušeno, a vidljiva je fina tekstura u sjeni. Okinuo sam tek nekoliko kadrova, ali mi se čini da je lijepo dočarana atmosfera sutona na Gornjem gradu.

Nikon D5100

Nakon dugo vremena, odlučio sam se za DSLR. Prije nekoliko godina imao sam Canon 20D kojeg sam dao modificirati za astrofotografiju. Nažalost, malo sam ga koristio za svakodnevnu fotografiju, pa sam ga nakon nabavke hlađene astronomske CCD kamere prodao. No ovaj puta nisam DSLR uzeo zbog astronomije već zbog praktičnosti snimanja nekih svakodnevnih stvari – ponajprije moje kćerke Une, raznih druženja, rođendana, ali i nepretenciozne širokokutne astrofotografije, time-lapse snimki i HD videa. Čekao sam da izađe neki povoljni Nikon, prije svega zato što imam nekoliko Nikkor objektiva. Nisam imao namjeru potrošiti puno novaca na “profi” DSLR tako da je izbor pao na D5100. Umjesto kit objektiva koristim 24-85 AF-S sa filmskog tijela (F80), samo sam dodatno kupio flash SB-600.

Disklejmer:  u ovoj recenziji opisan je moj osobni doživljaj fotoaparata. Ukoliko želite konkretne testove i grafove, potražite ih na DPReview i drugim web stranicama.

U prvom trenutku kad sam ugledao aparat bio sam razočaran. Tijelo je vrlo maleno i nema info LCD ekran! Da bi provjerio postavke aparata moram pogledati kroz tražilo ili uključiti veliki ekran. No nakon upoznavanja sa aparatom pomirio sam se sa činjenicom da su današnji DSLR aparati niže klase očito orjentirani početnicima. Sve vrvi od “kreativnih” postavki koje aparat radi sam, a u moru opcija lako se izgubiti. S druge strane moram priznati da su DSLRovi napokon iskoristili svoje potencijale, a u malom Nikonu će svatko naći nego zgodno rješenje za sebe.

Kao prvo i osnovno, kvaliteta fotografija je odlična. Dinamički raspon je stvarno velik i oduševljavaju me prirodni highlightovi koji nemaju onaj tipični digitalni “skureni” štih. Matrix mjerenje odlično radi svoj posao i vidi se da je puno pažnje posvećeno tome da svijetli dijelovi budu prikazani prirodno.

Krom, bejbe!

Nikon je ubacio i odličnu HDR opciju za scene sa još većim rasponom svjetlina. Inače nisam fan HDR-a jer takve fotke najčešće ispadaju potpuno neprirodno, no ovdje je to jako dobro napravljeno. Također nisam fan pretjerane naknadne obrade i ne bi imao volje igrati se sa HDR fotografijom. Pri odabiru HDR opcije, aparat okine dvije uzastopne fotke i odmah ih spoji u jednu sa većim dinamičkim rasponom. Opcije korekcije se mogu mijenjati, pa je tako moguće odabrati do 3 EV razlike u ekspozicijama i način blendinga fotografija. Rezultat je uvijek vrlo prirodan i zaista pomaže. Naravno, poželjno je fotografirati sa stativa, ali stvar dobro funkcionira i iz ruke. Evo usporedbe snimljene u mom dnevnom boravku:

HDR opcija

Digitalni šum je jako dobro kontroliran i fotografije su upotrebljive čak i na ISO 3200. Ovo je stvarno veliki napredak u odnosu na moj stari Canon 20D. Uopće se ne libim “nabiti” ISO na vrijednosti iznad 800 ASA. Evo jedan detalj u 100% veličini, ISO 3200:

Šuki

Neke od “kreativnih” postavki nisu uopće loše, kao ona za “landscape” fotografije gdje se naglašava plava boja neba i povećava kontrast zelene. Gotovo da se može dobiti efekt polarizacijskog filtera:

Kreativne postavke su keativne

Aparat ima puno drugih opcija, pa bi ih bilo glupo sve nabrajati, a bome i pamtiti. Najbolje od svega je što Nikon ima u meniju poseban “tab” gdje su izlisane posljednje opcije koje ste koristili – izvrsna stvar za brzo pronalaženje nekih stvari koje češće koristite. Budući da nema malog info LCD ekrana, informacije o trenutnim postavkama se mogu vidjeti na velikom ekranu te se odmah mogu po potrebi promijeniti. Istina, fali poneka tipka za direktno mijenjanje neke postavke, no i ovako su sve pomjene relativno brzo dostupne. Inteligentno rješenje je što zadnja promijenjena postavka ostaje odabrana, pa se odmah prije okidanja nove fotografije može brzo promijeniti bez da svaki puta morate od početka “šetati” po opcijama.

Što se tiče astrofotografije, mislim da će i ovdje sve biti ok, budući da je šum dobro kontroliran, a prema nekim izvještajima, Nikon je popravio kvalitetu RAW (NEF) fajlova, pa se više ne dešava da tamne zvijezde budu “pojedene” i nije potrebno gasiti aparat nakon kraja ekspozicije kao što je to bilo na starim modelima. Tu je i odlična opcija za automatizaciju time-lapse (astro)fotografije. Nakon namještanja opcija aparat će sam nastaviti snimati zadano vrijeme/broj ekspozicija, bez potrebe za dodatnom intervencijom.

Na kraju moram priznati da mi je aparat sasvim ok i za sad mi se čini dovoljan za moje potrebe. Iako nisam fan kreativnih opcija i automatiziranih načina fotografiranja, nerado priznajem da sam našao par stvari koje će mi koristiti. Gledajući kako su se DSLRovi u zadnjih 10 godina razvijali nisam imao volje potrošiti previše novaca za tijelo koje će se za par godina prodavati u bescjenje. No sada ću barem moći do mile volje nafotkavati kćer bez da se grizem da nisam možda propustio neki nama važan trenutak

Zagrebačka magla

Rijetko uhvatim vremena za ciljno, tematsko fotografiranje, ali kada se ujutro pojavi magla u Zagrebu ne mogu odoliti. Jedna od najzagrebačkijih stvari je za mene upravo magla. Vjerojatno zbog toga što sam odrastao u Travnom, a tamo je ima češće nego što je sad viđam na Tuškancu. Kao da svaki kvart ima svoju maglu – kada ne vidiš dalje od sljedećeg ugla ili drveta to postaje vrlo intiman odnos s okolinom. Naročito u nedjelju ujutro kada su ove fotografije snimljene i kada 99% grada još nije niti krmelje očistilo. Rijetko kada toliko uživam u fotografiranju..a tom prilikom sam uzeo cijeli sijaset fotoaparata – Nikona FM2n, Rolleflexa i velikoformatnu Wistu! Toliko sam guštao da mi nije bilo problem sve to tegliti po gradu

Evo par fotki da osjetite atmosferu!

… i naravno neizbježni Rundek

Usporedba fimskog zrna i Nikon Coolscan V ED

napisao: Goran Dokmanović

Kako se tijekom vremena nakupila prilična količina razvijenih kolor negativa i slajdova te osobito crno-bijelih filmova formata 120 i 135, od kojih većina nije nikada ugledala “svjetlo dana”, dakle nisu nikad napravljene niti kontakt kopije, odlučio sam prije nekoliko godina investirati u film skener. Nakon kraće istrage, pala je odluka na Canon 8400F, zbog toga što je (kao i većina flatbed skenera) pružao mogućnost skeniranja raznih formata.

Nedugo nakon kupnje i nekoliko probnih skenova, slijedilo je razočaranje – slike su bile “mutne”. Da skratim dugu priču, nakon puno eksperimenata i guglanja te ponešto natezanja u trgovini i servisu, uspio sam ga uz malu nadoplatu zamijeniti za Canon 9900F – očekujući da će model 9900F, kojeg reklamiraju kao “profi”, biti znatno bolji. Nažalost, pokazalo se da nema bitne razlike (osim drugačijih maski i mogućnosti skeniranja veće količine filma formata 135 odjednom) – odnosno, da su im optičke značajke jednake.

Deklarirana rezolucija oba skenera je 3200 dpi, dok je stvarna rezolucija negdje između 1000 dpi i 1500 dpi, što je dovoljno za “pregledati što ima na filmu”, za web i slične potrebe, ali nedovoljno dobro (uzevši u obzir i vrlo ograničeni dinamički raspon) za veća povećanja ili arhivske potrebe.

Nakon ponešto vremena, odlučio sam kupiti Nikon Coolscan V ED (LS-50), dedicirani film skener za format 135, koji spada u rekreativnu klasu, optički (pod)jednak znatno skupljem modelu 5000 ED, jeftiniji zbog nemogućnosti skeniranja cijelog neizrezanog filma te bitno manje brzine skeniranja. Nikon V ED je film skener skener sa stvarnom optičkom rezolucijom 4000 dpi; dobiveni skenovi su “pixel-sharp” bez ikakve softverske obrade, što je ogromna razlika u odnosu na Canon flatbed modele.

Ono što bi svatko tko se bavi skeniranjem filma htio imati, ali sli nitko (tko se time bavi iz hobija) ne može priuštiti, zove se Nikon Coolscan 9000 ED

Kod korištenja Nikona se kao glavni problem pokazalo skeniranje kolor negativa, jer su boje uvijek “pomaknute”. Za korekciju takvih pojava sam napravio nekoliko akcija u omiljenom softveru za obradu fotografija i odlučio ne gubiti puno vremena, jer kolor negative vrlo rijetko koristim.

Kao i svi ostali skeneri (ili digitalni fotoaparati), Nikon ima ograničen dinamički raspon (premda je relativno velik u odnosu na većinu ostalih film skenera i iznosi 4,2) pa uglavnom ne može obuhvatiti cijeli raspon sadržan na filmu, što je posebno izraženo kod CB negativa (što može biti subjektivan dojam, s obzirom da je najveća količina skeniranih materijala CB). Stoga je kod skeniranja često potrebno odlučiti želi li se dobiti detalje u sjenama i donekle izgubiti “highlights” ili obrnuto. Pokušao sam se igrati HDR-a sa skeniranim fotografijama (skenirati istu sliku više puta s različitim postavkama, ekspozicijom i slično) pa naknadno “spojiti” u nekom od softvera za tu namjenu, ali to iz nekog razloga nije “ispadalo” dobro.

Ukupna ocjena skenera je, uzevši u obzir i činjenicu da je u svojem kratkom životu već dvaput bio u servisu, vrlo dobar (4)

Usporedni kolaži s filmovima u različitim razvijačima nisu nastali s ciljem objave na web-u, već prije godinu-dvije kao dio rasprave s kolegom koji je također amaterski razvijač filmova

Kako bih prikazane isječke za ovu namjenu potkrijepio i cijelim (umanjenim) fotografijama te podacima o vremenima razvijanja, koncentraciji razvijača, temperaturama, miješanju (agitaciji) i slično, pokušao sam u arhivi potražiti negative iz kojih sam složio ove usporedne fotke, jer bih na osnovi toga lako pronašao sve podatke o razvijanju.

Međutim, to se pokazalo kao skoro nemoguća misija. Naime, za većinu tih sličica danas više ne znam iz kojeg filma potječu; kad sam slagao te usporedbe, nisam zabilježio iz kojih sam slika, odnosno filmova, izrezao pojedine sličice. Nažalost, nemam vremena pretraživati redom sve skenirane fotografije i tražiti iz koje fotke potječu pojedini izresci, tako da će same slike i šturi tekst na svakoj morati govoriti sami za sebe

Svi skenovi potječu iz filmova razvijenih tijekom posljednjih 10ak godina, napravljeni su Nikonom V ED pri maksimalnoj rezoluciji (4000 dpi), bez ikakve dodatne obrade u smislu “unsharp mask”, “smooth”, uklanjanje šuma, zrna ili slično.

Pokazalo se da je KB-100 izrazito zrnat (barem u kombinaciji s Rodinalom), a posebno je iznenađujuće zrno kod KB-50 (također u kombinaciji s Rodinalom). Što se veličine (odnosno, neveličine) zrna tiče, među prikazanim primjerima je apsolutni pobjednik KB-25 u Rodinalu. Nažalost, 25 ASA je često nedovoljno za slikanje iz ruke pa sam taj film vrlo rijetko koristio.

Omiljena osobna kombinacija mi je Fuji Acros 100 u Rodinalu 1+50, 16 minuta na 20oC; agitacija prvih pola minute neprekidno te potom svake minute četiri okreta doze gore-dolje. Riječ je o filmu s izrazito finim zrnom i razvijaču koji “naglašava” zrno, odnosno daje vizualni dojam oštrine ili “akutancije”, što za potrebe skeniranja na Nikon skeneru za moj ukus daje (za sada) najbolji rezultat.

Zagreb, 20.7.2008.

Novi/stari fotić – Nikon FM2n kojeg sam nabavio zbog nikad prežaljenog (otuđenog!) Nikona FM. I koji je bolji motiv nego još jedna šetnja Zagrebom? A Zagreb je najljepši nedjeljom, i to još ovako ljeti kad nema nikoga. Zapravo, uvijek ima nekoga tko će oplemeniti fotku, smetlar, biciklist ili lijepa prolaznica, svejedno. Za tehničare: ove fotke su većinom snimljene sa još jednom starom ljubavi, manualnim Nikkor 180mm ED objektivom.