Fotografija

Napisao Zvonimir Ervačić na hr.rec.fotografija newsgrupi

Canonovom modelu 8800f ekvivalentni Epsonov model je V500. Razlika u rezultatima skeniranja između ta dva modela je traženje igle u plastu sijena, a razlika u cijeni je oko 1400-1500kn za Canon i 2200-2400kn za Epson. Naprosto nema smisla davati 1000kn vise praktički za ništa. Oba ova skenera podržavaju skeniranje 35mm i filmove srednjeg formata.

Skeneri ovih proizvođača koji podržavaju skeniranje samo 35mm filmova (uz skeniranje A4/letter formata slika i dokumenata) su Canon 5600f i Epson V350. Razlika u cijeni je opet osjetna, oko 850kn za Canon i oko 1250kn za Epson.

Kada pogledamo rezultate skeniranja na sva 4 spomenuta skenera, skeniranje fotografija, razliku izmedju njih vjerovatno nitko ne bi mogao prepoznati u smislu ovo je sigurno skenirano na skeneru xyz. Što se tiče skeniranja filmova priča se ponavlja, za 35mm film sva četiri daju preslične rezultate da bi se netko s tim opterećivao. Prednost 8800f i V500 je što podržavaju i film srednjeg formata (širi prozor za svjetlo u poklopcu skenera) i što je ta opcija softwarski otključana. Uz to za masovnije skeniranje u ta dva skenera se mogu staviti 2 trake po 6 kadrova 35mm filma, dok u 5600f i V350 može stati samo jedna traka od 6 kadrova istog filma.

Što se tiče fotografija i dokumenata sva 4 podržavaju najveći format do A4, tj. US format letter.

Što se tiče softwarea ne znam kolike su razlike između originalnog Canononovog i Epsonovog ali od oba su VueScan ili SilverFast sigurno bolji, pa se ni s tim ne treba previše opterećivati.

Canonovi skeneri koje Pane spominje su vjerovatno iz serije LiDE, klasa 200-300kn i bez podrske skeniranja filmova. Dok nije spomenuo napajanje preko USB porta totalno sam zaboravio da i ta serija postoji. :-)

E, i jos da dodam za kvalitetu skena.

Što se tiče fotografija oko 300dpi je vjerovatno sasvim OK. Ako je neki kvalitetniji print može se eksperimentirati s većom rezolucijom, pa vidjeti iznad koje rezolucije više nema smisla ići, kada se iz fotografije ne izvlači vise korisnih podataka ili veličina skenova postaje problematična za gledanje na PC-ju.

Što se tiče skeniranja filmova, kao što sam spomenuo, prava optička rezolucija za 4 gore navedena modela je oko 1600dpi, HP je oko 1200-1400. DPI znači točaka po inču, a kako je 1 inč 24.5mm vrlo je blizu manjoj stranici 35mm filma sto znači da se iz 24x36mm kadra (a.k.a. 35mm filma) maksimalno može izvući manje od 1600×2400 pixela. Hoće li to biti previše, taman ili premalo samo korisnik zna.

Ja ne. Zapravo rijetko. Iako fotkam na film, najčešće ih skeniram i arhiviram na DVD-ima, a smanjene verzije stavim ponegdje na net. Ponekad odaberem seriju fotografija i razvijem za mali albumčić – najčešće su to fotke moje kćerke Une. Čak niti to ne radim dovoljno često. Gledajući stare fotografije svojih pokojnih roditelja imam dojam da se fotografija nekada više cijenila. Iako ih je malo, a nisu baš neke kvalitete, rado su se čuvale i razmjenjivale. Zapitajte se kada ste zadnji puta razvili fotografiju koju niste sami snimili?

Digitalno doba jednako je zahvatilo i nas koji fotkamo na film. Jednostavnije je poslati fotku negdje na net nego ju odnijeti na razvijanje i spremti u album. Ja se stalno spremam napraviti nekakav album, ali fotke se skupljaju i skupljaju (negdje na HDD-u, DVD-u, itd.) i na kraju skupe virtualnu prašinu koju je sve teže maknuti. Tješim se da imam negative koje barem donekle uredno arhiviram u fascikle te da fotke neće ostati izgubljene. Užasavam se pomisli na ekipu koja fotka tisuće fotografija digitalcem – što s njima?? OK; spremiti na DVD, međutim već sada nalazim na CD-e i DVD-e koji su krepali, a siguran sam da je mali broj ljudi koji te medije ponovo presnimava na nove..

Što će se desiti kada naša djeca budu u svojim dvadesetima i tridesetima poželjela pogledati stare fotografije? Hoće li tada i dalje biti Facebooka, Flickra ili Picase? Hoćemo li moći negdje pročitati stare DVD-e na novim uređajima? Imam dojam da ćemo biti jedna rijetka generacija kojoj će stare uspomene nestati brže nego fotografije vlastitih baka i djedova dok su bili mladi…

Ma, gledajte, imam ja dobar printer koji može napraviti odličnu fotku, a mogu se kupiti jeftino i oni sublimacijski, ali..ne znam, jednostavno sam prelijen za gombanje s time. Sva ova tehnologija me učinila prekomotnim da bi sada išao razviti fotke kada ih mogu, evo sad odma, pogledati na ekranu! Smiješno, jer za razvijanje negativa koje skeniram mi treba više od pola sata po jednom komadu, pa dok se osuši, pa dok se skenira…

OK, prekinut ću tok misli jer to se tiče samo mene, ali…razvijate li svoje fotografije? Učinite si uslugu i odmah napravite folder gdje ćete smjestiti važne fotografije koje bi željeli da vide vaši potomci ili rođaci. Na kraju krajeva, ako vaše fotke za 20-30-50 godina nestanu…zašto se uopće trudite da ih snimite?

Sjajna novost sa lomography.com – napravili su adapter pomoću kojeg je moguće na Nikon i Canon SLRove staviti objektive za Dianu! Genijalno..iako, naravno, neće se toliko vidjeti deformirani i defokusirani rubovi kao na srednjem formatu, ali volio bi isprobati kako to funkcionira recimo na full frame digitalcima. Ili staviti 75mm objektivčić na neki ultramega debeli SLR sa gripom :D

Druga sjajna vijest je da će se 10.10. u Zaboku održati drugi lomo festival – Lomotomia! Prošle godine je bilo sjajno, a i party je bio odličan! Isto se očekuje i ove godine, uz goste iz Austrije koji su pokrenuli cijelu ovu lomo-priču. Fotke i prijave šaljite na Lomotomia web. Vidimo se!

Yashicu Electro 35 GSN sam nabavio prije par mjeseci jer je bila dobra prilika, a na netu sam čitao samo pohvale o tom aparatu. To je rangefinder, objektiva žarišne duljine 45mm i f/1.7. Ima centralni zatvarač sa brzinama od 1/500 do 30 sekundi. Mjerenje svjetla je elektronsko sa prioritetom otvora blende, a bez baterije radi samo sa zatvaračem brzine 1/500.  Podešavanje ekspozicije je automatsko, što znači da ako treba raditi kompenzaciju morati ćete prvo promijeniti osjetljivost filma na aparatu. Ako namjeravate koristiti filtere također ćete morati mijenjati osjetljivost budući da svjetlomjer nije na objektivu da mjeri kroz filter kao kod npr. Electro 35 GX verzije.

Electro 35 GSN je na prvi pogled (po mojem mišljenju) atraktivan izgledom, a u ruci djeluje solidno sa svojih 700g težine. Na objektivu piše COLOR Yashinon DX – naziv “COLOR” je u vrijeme kada su kolor filmovi postali popularniji bio hype poput današnje oznake “digital” koja se može posvuda naći. Hype ili ne, objektiv mi se čini odličan i oštar, iako nisam baš neki stručnjak. Neoštre fotke koje je napravio su krivica korisnika (mene) jer nisam imao dovoljno mirnu ruku.

Yashica se odlično snalazi u raznim situacijama. Budući da nema zrcalo prilikom okidanja se čuje samo blagi zvuk otvaranja centralnog zatvarača. Svjetlomjer radi jako dobro čak i u kontrastnim scenama, no ponekad mi se čini da teži preeksponiranju.

Gore možete vidjeti par fotografija moje kćerke Une snimljene Yashicom. Kada ju imam sa sobom nosim ju oko vrata već namještenu za street scene (f/8 ili f/11, unaprijed fokusirano) tako da mogu brzo reagirati na situaciju kao na desnoj fotografiji kada je Una krenula trčati za golubovima.

Yashica Elestro 35 je svakako odličan aparat i preporučam ga svima koji bi htjeli povoljno nabaviti kvalitetan rangefinder.

Evo još jedne galerije fotografija snimljenih Yashicom. Vidi se da jako dobro radi u uvjetima slabe osvijetljenosti!

Ken Rockwell je napisao detaljan opis načina rada sa Yashicom; ja ću se ipak zadržati samo na recenziji ;)

Dragi moji,

Moram se pohvaliti na prvoj samostalnoj izložbi fotografija! Izložba se održava povodom Dana Grada Zagreba (31.5.), a otvorenje će biti u četvrtak, 21.5. u 19h. u Galeriji Kupola u Gradskoj knjižnici na Starčevićevom Trgu. Biti će izloženo tridesetak mojih crno-bijelih fotografija Zagreba.

Ovo je odlična prilika da pogledate fotografije na “velikom formatu” koje daju potpuno drukčiji doživljaj nego na ekranu. Također i sam prostor galerije je vrlo interesantan. Nadam se da ćete doći pogledati fotke, ako ne na otvorenju onda barem tijekom dva tjedna koliko će izložba biti postavljena.

Svake godine jedne nedjelje u travnju održava se “Pinhole Day” – dan kada se fotografija sa “pinhole” kamerom iliti camerom obscurom. Meni je ovo već treća godina i moram priznati da je gušt sudjelovati! Diljem svijeta fotografi fotkaju svojim uglavno ručno izrađenim ili modificiranim aparatima – od kutija za cipele i Pringlesa pa do velikoformatnih kamera sa rupicom umjesto objektiva.

Ove godine Pinhole Day je bio održan 26. travnja, a ja sam upogonio svoju Dianu F+ koja ima pinhole blendu. Može joj se skinuti objektiv i koristiti ju kao cameru obscuru sa prilično širokokutnim objektivom! Moram priznati da je to jedan od razloga zašto sam ju uopće i nabavio :) Na stranicama Worldwide Pinhole Day možete vidjeti moju fotografiju koju sam poslao. Vidim da je ove godine sudjelovalo dosta ljudi iz Hrvatske, što mi je jako drago.

Camera obscura je izuzetno maštovita tehnika i vrlo, vrlo je zabavna! Bilo da koristite već gotove modele, kreirate vlastite “aparate” ili modificirate već postojeće, svakako vam preporučam da isprobate fotkanje bez objektiva – mala rupica umjesto objektiva čini čuda – naročito u ovo digitalno doba kada nas bombardiraju megapikselima i lećama sa dvoznamenkastim brojem elemenata.

Evo još par mojih fotki snimljenih isti dan: