Contax T2

Contax T2 je potpuna suprotnost fotoaparatima koje sam do sada probao – point&shoot visoke kvalitete slike, dakle nit je Lomo niti manualni 6×6/SLR/votever. P&S fotići nikad nisu bili sinonim za kvalitetu, no ovo je iznimka. Fiksni 38mm Zeiss Sonnar objektiv sa T* antirefleksivnim premazima zaista je impresivan. Oštrina i kontrast primjećuju se već na prvom ispucanom filmu.

Tijelo aparata izrađeno je od titana i kao takvo otporno na udarce. To zaista mogu potvrditi jer ubrzo nakon što sam ga dobio preživio je crash test sa mezra visine na asfalt sa samo vrlo laganim malenim udubljenjem na rubu kućišta. Normalni korisnici aparata vjerojatno će ionako biti pažljiviji od mene.

Aparat ima mogućnost reguliranja otvora blende, ali nažalost samo od f/4 na više. f/2.8 rezerviran je za automatski način rada. Do sada mi to nije predstavljalo problem budući da aparat očito preferira veće otvore objektiva za manju dubinsku oštrinu. Na objektivu se osim blende može namjestiti korištenje blica – nažalost morate sami procjeniti da li vam je potreban jer nema mogućnosti auromatskog paljenja istoga. Osobno to ne smatram velikim nedostatkom, dapače, draže mi je da sam kotroliram kada će se koristiti bljeskalica.

Od ostalih kontrola tu je još kompenzacija ekspozicije do +/- 2 blende što ujedno znači i mogućnost korištenja filmova bez DX koda (čitaj: Efke) od 25 do 400 ASA jer po defaultu postavlja osjetljivost na 100. Postoji i mogućnost “ručnog” izoštravanja koje se zapravo svodi na to da se kotačićem koji služi za paljenje aparata odokativno namjesti udaljenost.

Svjetlomjer mi se činio prilično dobar u raznim svjetlosnim situacijama iako doduše još nisam koristio aparat sa dijapozitivom. Objektiv se prilikom gašenja uvlači u tijelo tako da je aparat lako imati na dohvat ruke u džepu jakne, no za traperice je ipak malo prevelik.

Jedina stvarna mana je to što objektiv postiže fokus tek neposredno pred okidanje – dakle fokusira se standardno pritiskom okidača do pola i nakon kad se potpuno stisne pomiče se objektiv i zatim okida zatvarač. Vremenski je to vrlo kratko. Čak je vjerojatno i bolje tako nego da aparat stalno zuji te privlači pažnju.

Zatvarač je centralni s brzinama od 1/500 do par sekundi. Nažalost nema mogućnost stavljanja žičanog okidača pa se za duge ekspozicije mora gumb držati stisnut, što je dosta nezgodno. U tražilu se nalaze informacije o brzini zatvarača (1/500, 1/125, 1/30 i L.T. za dulje ekspozicije) i potvrda fokusa.

Sve u svemu, uz mininalne nedostatke, T2 je zaista moćna sprava. Vrlo kvalitetan objektiv kojeg možete uvijek imati uz sebe praktički u džepu. Ugodnog je dizajna i neće uplašiti vaše poznanike kao kad u njih uperite objektivčinu SLR-a. Meni je bio idealan u situacijama kada nisam mogao sa sobom tegliti niti najmanju foto torbu – dok sam npr. zbog ozljede bio na štakama ili kad sa kćerkom idem u šetnju ili na plac i usput moram nositi druge stvari. No u zadnje vrijeme vrlo često ga koristim za street fotografiju – praktičan je da ga se cijelo vrijeme može držati u ruci, a da ne privlači pažnju. Crno-bijele fotke koje sam s njim napravio su zbilja vrhunske. Preporučam!

Hvala Luki Blažekoviću na fotkama samog aparata!

Comments · 6

  1. Hvala na zanimljivoj recenziji. Osvrcem se na tvrdnju da “P&S fotići nikad nisu bili sinonim za kvalitetu, no ovo je iznimka”. Naime, Minolta TC-1, Leica Minilux, Rollei AFM 35,
    te Ricoh GR-V serija nimalo ne zaostaju za kvalitetom ovoga Contaxa. Pozdrav,

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

×
Product added to cart

No products in the cart.