NOVO: Nikon je nedavno predao patent za izradu 300mm f/4 VR objektiva koji je puno kompaktniji od postojećeg. Objektiv između ostalog sadrži jedan difrakcijski element za smanjenje kromatske aberacije uz puno manju duljinu objektiva. Ukoliko vam se ne žuri sa kupovinom 300mm objektiva, pričekajte, vjerojatno će ovim starim verzijama pasti cijena pa će biti dobra prilika za kvalitetan povoljni teleobjektiv.
Pripremajući se za potpunu pomrčinu Sunca u Australiji u studenome, razmišljao sam o nekom teleobjektivu pomoću kojeg bi mogao dobro ufotkati totalitet, naročito cijelu koronu. Iako postoji puno raznih jeftinijih opcija (stari manualni objektivi, popularni MTO…), ipak sam se odlučio za fiksni Nikkor 300mm f/4. To je D verzija, dakle ne ona novija AF-S koja ima Silent Wave motor, već starija, sa malim 39mm filterom koji se stavlja unutar cijevi, za razliku od novih koji imaju 77mm navoj ispred objektiva.
Za ovaj objektiv odlučio sam se prvenstveno zbog cijene. Na Ebayu sam ga našao za 600 USD, naspram više od 1000 USD koliko se traži za AF-S verziju. Optika je praktički jednaka, razlika je samo u detaljima koje sam već naveo. Da, tu je i f/2.8 objektiv, ali taj je brutalno skup. Cijena za ovaj objektiv mi se čini prilično povoljna budući da 180mm f/2.8 košta tek pedesetak dolara manje.
300 mm objektiv je prilično specijalizirana stvarčica i vidim da se malo ljudi odlučuje kupiti ga – a još manje njih ga prodaje, što je definitivno naznaka kvalitete. Tražeći po internetu, apsolutno niti jedna recenzija nije imala bilo kakve negativne ocjene, osim malo zanovijetanja glede odabira 39mm filtera. To mi je bila dodatna motivacija za odluku o kupovini, a znam iz iskustva da kompromisi u optici obično završavaju frustracijom. Gledajući cijene i peformanse, čini mi se da je ovaj 300mm objektiv jedan Nikonov neotkriveni biser.
Čim sam ga dobio, primjetio sam da je konstrukcija izuzetno kvalitetna. Objektiv je masivan i teži više od kile! Cijelo tijelo je metalno, izvana obloženo grubom teksturom koja i vizualno daje dojam čvrstoće. Prsten za stativ je također masivan, dobro balansiran, i ne čini se kao da bi ikada s njim trebalo biti problema. Objektiv ima integrirano sjenilo na izvlačenje, što mi se jako sviđa jer sjenila koja se moraju šarafiti mi uopće nisu praktična pa ih najčešće ostavljam doma. Rijetko kad osjećam potrebu za korištenjem sjenila, ali u ključnim trenucima čine veliku razliku. Moderna sjenila čudnih krivuljastih oblika su mi potpuno nejasna i više izgledaju kao modni dodatak. Volio bi kad bi se na više objektiva nalazila ovakva sjenila na izvlačenje.
Iza sjenila nalazi se prsten koji me na prvi pogled zbunio. Ima maleni šaraf i skalu udaljenosti. Nakon prvog “šoka” shvatio sam da je to graničnik za autofokus. Naime, objektiv nema vlastiti motor za fokusiranje što znači da je autofokus moguć samo sa tijelima koja imaju vijak za autofokusiranje – sa fotoaparatima niže klase poput D40, D60 i D5000 morati ćete ručno fokusirati ili iskeširati novce za AF-S verziju. Navedeni šaraf koristi se kao graničnik na bilo koju udaljenost kako bi se skratilo “traženje” fokusa – ukoliko u datom trenutku fotkate udaljene objekte granicu možete postaviti na 5 ili 10 metara, a jednako tako i ako želite fotkati portrete na bližim udaljenostima. To mi se čini odlična opcija budući da teleobjektivi obično imaju prekidač koji ih “ograničava” samo na tvornički predodređene udaljenosti dom ovdje to možete podesiti proizvoljno situaciji u kojoj se nalazite.
Optički, f/4 se možda čini “spor”, ali ako to usporedite sa zoom objektivima koji su barem jednu blendu sporiji na istoj žarišnoj duljini te uzmete u obzir činjenicu a je već na punom otvoru objektiv izvrstan, onda već pričamo u potpuno drugom kontekstu. Nisam radio testove, njih možete i sami naći na internetu. Ovaj Nikkor je već na f/4 vrlo oštar sa jako malo vinjetiranja i praktički bez kromatske aberacije, a zatvori li se još jednu blendu postaje čisto savršenstvo. Iako sam mislio objektiv iskoristiti za pomrčinu Sunca i kasnije ga prodati, nakon kratkog testiranja bilo mi je jasno zašto ga se tako malo ljudi želi riješiti. Pogledajte na primjer fotografiju Ilice koju sam okinuo sa Trga Bana Jelačića (Nikon D700, f/4, 1/1000, ISO 800):
Da, stajao sam na proširenju između tramvajske pruge na Trgu nasuprot nebodera i dobio ovu fantastičnu perspektivu sve do Frankopanske uz krasan kontrast i lijepi bokeh. Sljedeću fotku sam napravio sa kule Lotrščak (preporučam svima da se tamo popnu, upad je samo 10kn, a pogled prekrasan) – uz samo malo croppanja i popravljanja perspektive, fotka podsjeća na neki goblen – i to bez ikakve kromatske aberacije (Nikon D700, f/11, 1/500, ISO 200):
Uz malo planiranja, 300mm objektiv je izvrstan za fotografije prirode, grada, detalja i sportsku fotografiju. Definitivno najbolji “best-buy” od svih teleobjektiva, čak i u odnosu na noviju AF-S verziju. Vjerojatno će biti interesantniji vlasnicima full frame fotoaparata, ali i na modernim crop tijelima veće rezolucije će biti itekako koristan kao jeftiniji super-teleobjektiv sa besprijekornom optikom.
Odličan objektiv!
Imao ga i prodao. Ne zato šta nije valjao, već zato jer sam nabavio isti al od proizvođača Tokina, koja je također odlična, i čak malo manjih dimenzija od nikkora. I to mi je bilo presudno da prodan nikkora.
Također ga koristim na D700.
AF-S je sigurno kod sporta bolje riješenje, ali ako ti se ne žuri, onda je ovo sigurno pun pogodak.
Hm, znači razlog je bio manja dimenzija? Koliko je to manje? Da li je lakši? Kakav je optički u usporedbi sa Nikkorom?